Epitet (grč. επιθετον [epitheton] – epiteton – "nametnut"), pridjev je ili imenica koja se veže uz imenicu, ima ulogu ukrasa te pridonosti živosti odn.
slikovitosti izraza.
Stalni epiteti
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonogi čak i kad sjedi.
- kod starih epova, primjerice, kod Homera:
- brzonogi Ahilej, daljnometni Apolon, egidonoša Zeus, lukavi Odisej, ljepoobrazna Briseida, silni Agamemnon, sjajnooka Atena, sjajnošljemac Hektor, vjerna Penelopa, volooka Hera...
- bijela knjiga, bijelo lice, britka sablja, mila majka, Otoman-paša silni...
- u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
- crkveni miš, drakonske mjere, ljudska prava, okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, uvodna riječ...