Beovoz je bio sistem prigradske železnice u Beogradu u nadležnosti Železnice Srbije. Beovoz se koristio za povezivanje prigradskih naseljana i gradova iz šire okoline Beograda, poput Pančeva sa centralnim gradskim zonama. Beovoz se praktično nije koristio za prevoz putnika u užem gradskom području iako na njemu ima pet stanica, usled male frekvencije saobraćanja vozova tj velikog intervala između polazaka.
Prve tri garniture su puštene u saobraćaj u okviru Beovoza 1992. Beovoz je tada imao tri kraka: prema Batajnici na zapadu, Pančevu na severu i Resniku na jugu. Operativni centar Beovoza se nalazi u stanici Beograd centar koja je poznatija kao Prokop. Beovoz je unapređen puštanjem u saobraćaj podzemne stanice Vukov spomenik 1995[1]. Devedesetih godina Beovoz je bio veoma popularan i igrao je značajnu ulogu u saobraćaju, kako zbog niske cene eksploatacije, tako i zbog velikog kapaciteta. Ipak, nakon nastavka radova na stanici Prokop značajno je smanjena propusna moć pruge od ove stanice do Krnjače, jer iz tehničkih razloga jedan kolosek nije bio u funkciji za liniju Inđija – Pančevo. Red vožnje je bio sve lošiji iz godine u godinu, a kašnjenja i neostvareni polasci uobičajeni. Zahvaljujući inicijativi gradskih vlasti, ovaj vid prevoza ponovo je zaživeo 2010. godine. Sredstvima grada osposobljen je drugi kolosek na delu pruge od Prokopa do Pančevačkog mosta, remontovani su vozovi i delovi pruge, a putnicima je omogućeno da uslugu novog sistema BG-voz koriste uz kartu koja važi na svim linijama gradskog prevoza. Insistiralo se na taktu od 15 minuta u špicu, kao i na strogom poštovanju reda vožnje i uvek spremnoj rezervnoj garnituri[2].
Po važećem redu vožnje za 2012. godinu u sistemu gradske i prigradske železnice "Beovoz" vozovi su saobraćali na sledećim linijama: