Arhimandrit (grč.: vođa /duhovnog/ tora, tj. manastira), u pravoslavnoj crkvi, starješina (nastojatelj) važnijeg manastira ili većeg broja manastira; počasna titula za igumane ili starješine manastira; najviši kaluđerski čin.
U grčkoj crkvi ta je titula prvobitno (od V. vijeka) dodjeljivana igumanima koji su nadzirali manastire, a kasnije nastojnicima važnijih manastira. U staroruskoj crkvi tu je titulu nosilo veoma malo igumana-nastojnika manastira, pri čemu je jedno te isto lice nosilo dvije titule, na primjer, pečerski iguman-arhimandrit. Sada je čin arhimandrita u ruskoj crkvi strogo odvojen od čina igumana i ne daje se samo nastojnicima manastira, već i drugim monasima na višim administrativnim dužnostima (na primjer rektor bogoslovije). Taj čin se dodjeljuje i kao nagrada sveštenoslužiteljima iz redova monaštva. Rukoproizvođenje u čin arhimandrita obavlja episkop - na liturgiji po posebnom obredu.