Alat je pomagalo s kojim ručno ili na stroju obrađujemo materijal. S njim se radi lakše, brže i točnije.Omogućuje izradu vrlo složenih proizvoda. Alati su mnogobrojni i raznovrsni. Mogu biti jednostavni, ali i vrlo složeni i s vlastitim pogonom. Alati u izravnom dodiru obrađuju materijal, bilo odvajanjem čestica (nož, sjekira, turpija, glodalo, svrdlo, ručna pila, ručna blanja) ili bez odvajanja čestica (čekić, kliješta, odvijač). [1] Alati se mogu dijeliti prema granama industrije na poljoprivredne alatke, šumarske, bravarske, električarske, rudarske, hirurške itd, ali se između njih teško može povući granica, jer ista alatka može da se koristi u raznim granama industrije.
Iako se termin alat lako može primeniti na mnoge stvari koje su sredstvo za postizanje cilja (npr. viljuška),[2][3][4] strogo govoreći, predmet je alat samo ako je, osim što je konstruisan za držanje, takođe napravljen od materijala koji omogućava korisniku da na njega primenjuje različite stepene sile. Ako ponovljena upotreba istroši deo alata (poput sečiva noža), moguće je da postoji mogućnost obnove tog dela; alternativno istrošeni ili polomljeni alat mora biti zamenjen. Alat spada u taksonomsku kategoriju oruđa, i nalazi se u istom taksonomskom rangu kao instrument, pribor, uređaj ili posuđe.
Svrsishodna je podjela prema namjeni. Prema namjeni alate dijelimo na :
Primjena i razvoj alata usporedno su vezani uz razvoj ljudskog društva i civilizacije. Osnovni cilj je bio olakšati i ubrzati rad. Poseban zamah u razvoju alata uzrokovan je masovnom proizvodnjom različitih uređaja i opreme (npr: automobila), gdje se zahtjeva što kraće vrijeme pripreme i proizvodnje, kako bi se smanjili troškovi poslovanja. Današnje alate nazivamo pomoćnim priborom ili mehanizmima u procesu izrade proizvoda i njegove kontrole. Mogu se podijeliti, odnosno razvrstati po različitim kriterijima.
Prema djelatnosti se alati mogu podijeliti na alate:
Opća podjela alata strojarske struke:
Prema načinu korištenja i nabave alat se može podijeliti na:
Antropolozi smatraju da je upotreba alata bio važan korak u ljudskoj evoluciji.[5] S obzirom na to da alate ekstenzivno koriste ljudi i divlje šimpanze, široko se pretpostavlja da se prva rutinska upotreba alata dogodila pre divergencije između te dve vrste.[6] Međutim, ovi rani alati su verovatno bili napravljeni od nepostojanih materijala kao što su štapivi ili su se sastojali od nemodifikovanog kamenja koje se ne može razlikovati od drugog kamenja kao alata.
Kameni artefakti datiraju od pre oko 2,5 miliona godina.[7] Međutim, jedna studija iz 2010. godine sugeriše da je vrsta hominina Australopithecus afarensis jela meso kasapeći leševe životinja kamenim oruđima. Ovo otkriće pomera najraniju poznatu upotrebu kamenog oruđa među homininima na pre oko 3,4 miliona godina.[8]
Nalazi stvarnih alata datiraju najmanje 2,6 miliona godina unazad u Etiopiji.[9] Jedan od najranijih oblika kamenih alata koji se mogu prepoznati je ručna sekira.
Do nedavno je oružje pronađeno u iskopinama bilo jedino oruđe „ranog čoveka” koje je proučavano i kome je pridavana važnost. Sada je više alata prepoznato kao kulturno i istorijski relevantno. Pored lova, za druge aktivnosti potrebni su i alati kao što su oni za pripremanje hrane, „... orašanje, obradu kože, žetvu i obradu drveta ...” U ovu grupu su uključeni i „alati od ljuskastog kamena”.
Alati su najvažniji predmeti koje su drevni ljudi koristili da se uspnu na vrh lanca ishrane; unapređivanjem alata, oni su mogli da ostvare zadatke koji prevazilaze mogućnosti ljudskog tela, kao što je koplje ili luk i strela za ubijanje plena, jer njihovi zubi nisu bili dovoljno oštri da probiju kožu mnogih životinja. „Čovek lovac” kao katalizator promene hominina je doveden u pitanje. Na osnovu tragova na kostima na arheološkim nalazištima, sada je očiglednije da su praljudi lešinarili ulove drugih predator, umesto da ubijaju svoju hranu.[10]
Mehanički uređaji doživeli su veliku ekspanziju svoje upotrebe u drevnoj Grčkoj i drevnom Rimu sistematskim korišćenjem novih izvora energije, posebno vodenih točkova. Njihova upotreba proširila se tokom mračnog doba dodavanjem vetrenjača.
Mašinski alati izazvali su nagli porast u proizvodnji novih alata tokom industrijske revolucije. Zagovornici nanotehnologije očekuju nastanak sličnog talasa sa umanjenjem alata do mikroskopske veličine.[11][12]