Abd al-Rahman I | |
---|---|
Vladavina | 756 – 788 |
Nasljednik | Hisham I |
Supruga | Hulal |
Potomstvo | Sulayman Omar Hisham I Abdallah |
Dinastija | Omejadi |
Otac | Mu'awiyah ibn Hisham |
Majka | Berberska konkubina |
Rođen/a | 731 kraj Damaska, ash-Sham |
Umro/la | 788 Córdoba, Al-Andalus |
Religija | islam |
Abd al-Rahman I, punim imenom Abd al-Rahman ibn Mu'awiya ibn Hisham ibn Abd al-Malik ibn Marwan (731-788) (arapski: عبد الرحمن الداخل) bio je omejadski princ poznat po tome što je 755. godine, nekoliko godina nakon svrgavanja Omejadskog i uspostave Abasidskog Kalifata, kao jedini preživjeli prijestonasljednik, osnovao novu islamsku državu, odnosno emirat sa sjedištem u Córdobi, a koja će kasnije postati poznata kao Kordovski Kalifat.
Bio je unuk kalifa Hišama ibn Abd al-Malika, odnosno sin vojskovođe Muavije ibn Hišama i berberske konkubine. Otac mu je umro 737. godine. Kada su godine 750. Abasidi svrgnuli posljednjeg omejadskog kalifa Marvana II, novi kalif As-Saffah je pozvao sve važne članove omejadske porodice na gozbu, a što je zapravo bio izgovor da ih se masakrira. Mladi Abd al-Rahman je bio jedini član porodice koji je uspio preživjeti, te je počeo bježati na zapad, odnosno u Ifrikiju (Sjeverna Afrika), gdje abasidska vlast još uvijek nije bila konsolidirana. Godine 755. se iskrcao u al-Andalusu (današnja Španija), gdje ga je tamošnji guverner Yusuf ibn 'Abd al-Rahman al-Fihri ispočetka namjeravao priznati kao kalifa, ali se sljedeće godine okrenuo protiv njega. Abd al-Rahman se, međutim, pokazao spretnim političarem te je uspio na svoju stranu dovesti prethodno zavađena sirijska i jemenska plemena; s njima je 756. porazio Al-Fihrija te se proglasio emirom.
Kada je abasidski kalif Al-Mansur 763. pokrenuo veliku vojsku s ciljem da uguši Abd al-Rahmanovu pobunu, ona je doživjela veliki poraz. Abd al-Rahmanovi planovi da pokrene pohod na istok, svrgne Abaside i osveti porodicu, nisu se nikada ostvarili zbog unutrašnjih razmirica, separatističkih pobuna i prijetnje koju je sa sjevera predstavljala Franačka pod Karlom Velikim. Abd ar-Rahman se umjesto toga posvetio unutrašnjoj konsolidaciji države, gradeći puteve i uspostavivši politiku religijske tolerancije prema svojim kršćanskim i jevrejskim podanicima. Nedugo prije smrti je počeo graditi Veliku džamiju u Cordobi. Iako je pred smrt postao paranoičan, njegovi nasljednici su imali dovoljno solidnu političku i materijalnu bazu da se prozovu kalifima.
Abd ar-Rahman I bočni ogranak od Banu Quraish Umro/la: 788
| ||
Prethodi: Yusuf ibn 'Abd al-Rahman al-Fihri |
Emir Cordobe 756–788 |
Slijedi: Hisham I |
Porodično stablo • Mediji | |
Kalifi u Damasku (661–750) | Muawiya I • Yazid I • Muawiya II • Marwan I • Abd al-Malik • Al-Walid I • Sulayman • Umar II • Yazid II • Hisham • Al-Walid II • Yazid III • Ibrahim • Marwan II |
Emiri u Kordobi (756–929) | |
Kalifi u Kordoobi (929–1031) | Abd-ar-Rahman III • Al-Hakam II • Hisham II • Muhammad II • Sulayman • Hisham II • Sulayman • Ali ibn Hammud al-Nasir[H] • Abd ar-Rahman IV • Al-Qasim ibn Hammud al-Ma'mun[H] • Yahya ibn Ali al-Mu'tali[H] • Al-Qasim ibn Hammud al-Ma'mun[H] • Abd ar-Rahman V • Muhammad III • Yahya ibn Ali al-Mu'tali[H] • Hisham III |
[H] označava hamudidske uzurpatore |