Znanost o konzervaciji kulturne baštine označava interdisciplinarno izučavanje objekata kulturne baštine putem znanstveno utemeljenih metoda istraživanja. Općenito se može reći da znanost o konzervaciji uključuje proučavanje tehnoloških postupaka te strukture umjetničkih i povijesnih predmeta, te materijala i medija iz kojih su rečena djela stvorena.
Znanstvenici koji se bave ovim područjem rade prije svega na konzervaciji umjetničkih te arhitektonskih spomenika, ali i arheoloških, tehničkih te etnografskih predmeta.
U skladu s nekim novijim incijativama poteklim iz vlade Velike Britanije ovo se polje rada naziva i znanost o baštini. Pojam znanosti o konzervaciji može se odnositi i na znanost o očuvanju prirodnih resursa.
Znanost o konzervaciji predmeta kulturne baštine u Hrvatskoj trenutačno ne postoji kao izdvojena specijalnost, niti hrvatska sveučilišta omogućuju specijaliziranje ovog područja znanstvenog izučavanja.
Dosta znanstvenika kod nas povremeno svojim djelovanjem zalazi u ovo područje,no nažalost onih koji su mu se potpuno posvetili zasada nema.