Zlatna malina (eng. Golden Raspberry Award ili skraćeno Razzie) jest nagrada koja se dodjeljuje za najgora filmska ostvarenja. Utemeljio ju je američki pisac reklamnih tekstova i publicist John J. B. Wilson 1981. godine.
Godišnja dodjela nagrada Zlatna malina u Los Angelesu održava se dan prije dodjele Oscara. Jedna nagrada najčešće košta 4,97 dolara, u obliku je maline veličine loptice za golf koja se nalazi na roli filma od 8 mm i sprejem je obojana u zlatnu boju.
Prva dodjela se održala 31. ožujka 1981. u Wilsonovoj sobici za dnevni boravak u Los Angelesu u čast najgoreg ostvarenja filmske sezone 1980., 32. dodjela nagrada održala se u kazalištu Magicopolis u Santa Monici 1. travnja 2012.[1][2] Nominacije su objavljene 25. veljače 2012.
Američki pisac reklamnih tekstova i publicist John J. B. Wilson tradicionalno je održavao tzv. potluck zabave u svojoj kući u Los Angelesu uoči dodjele Oscara.[3] Godine 1981., nakon završene 53. dodjele Oscara, Wilson je pozvao prijatelje da nasumce dodjeljuju nagrade u njegovu dnevnom boravku.[3][4] Wilson je odlučio napraviti službenu dodjelu od tog događaja nakon što je pogledao jedan za drugim filmove Can't Stop the Music i Xanadu.[5] Dao im je listiće da glasaju za najgore u filmu.[5] Stajao je na podiju od kartona u kičastom smokingu s loptom od pjene na metli umjesto mikrofona i najavio da je film Can't Stop the Music dobio prvu Zlatnu malinu za najgori film.[5][6] Improvizirana ceremonija bila je uspješna i sljedeći su tjedan lokalne novine objavile vijest o dodjeli uključujući napomenu u novinama Los Angeles Daily News s naslovom: Take These Envelopes, Please ('Uzmite ove omotnice, molimo Vas').[3][4][6]
Na prvu dodjelu nagrada Zlatna malina došlo je četrdesetak ljudi.[6] Druga dodjela imala je dvostruko veću posjećenost od prve, a treća dodjela dvostruko višu od druge.[6] S četvrte dodjele Zlatne maline već su izvještavali CNN i dva veća mrežna servisa.[3] Wilson je shvatio da će održavanje dodjele Zlatne maline prije dodjele Oscara dobiti više medijske pažnje: Konačno smo shvatili da se ne možemo natjecati s Oscarima, ali, ako se dodjela održi večer prije, kad je tisak iz cijelog svijeta ovdje i traže nešto što bi radili, moglo bi i upaliti, rekao je na BBC Newsu.[3]
U žargonu blowing a raspberry (ili blowing a strawberry, Bronx cheer, rasp, razz) znači proizvoditi zvuk sličan ispuštanju vjetrova s ciljem da se ismije osoba ili osobe.[7] Wilson je komentirao autora knjige Blame It on the Dog: Kad sam registrirao naziv u Kongresnoj knjižnici 1980., upitali su me: Zašto malina? Koje je značenje toga? Ali otad, razz se dosta dobro probio u kulturu. Ne bismo uspjeli bez pomoći Hollywooda.[7] Wilsona se spominje kao Ye Olde Head Razzberry.[8]
Članovi zaklade Zlatna malina glasuju za pobjednike;[9] pojedinci mogu postati članovi zaklade posjetom stranice organizacije na www.razzies.com.[10] Za 29. dodjelu nagrada 2009. rezultati su se temeljili na glasovima otprilike 650 novinara, filmskih obožavatelja i profesionalaca iz filmske industrije.[9][11] Glasači su došli iz 45 saveznih država SAD-a i 19 drugih zemalja.[12]
Dodjela nagrada u pravilu se održava prije dodjele Oscara i njegova je vjerna kopija, ali namjerno jeftina i kičasta.[3]
Trenutne kategorije
Umirovljene kategorije
Također su uvedene posebne kategorije za određene godine:
Tijekom godina Zlatna malina dijelila je posebne nagrade uz aktualne nagrade.
Ova je nagrada dodijeljena samo pet puta: Ronaldu Reaganu 1981., Lindi Blair 1983., Irwinu Allenu 1985., Bruceu the Rubber Sharku iz serijala Ralje[16] 1987. i redatelju Uweu Bollu[17] 2009. koji je dobio nagradu kao njemački odgovor na Eda Wooda.
Ovo je posebna nagrada koju dodjeljuje guverner Zlatne maline John J. B. Wilson pojedincu čija se dostignuća ne nalaze u drugim kategorijama nagrade. Dobio ju je Travis Payne 2003. za istaknuto loše dostignuće u koreografiji za film Od Justina za Kelly.[18]