Zelenortska Republika República de Cabo Verde | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Geslo Unidade, Trabalho, Progresso (portugalski: Jedinstvo, rad, napredak) | |||||
Himna Cântico da Liberdade | |||||
Položaj Zelenortske Republike | |||||
Glavni grad | Praia | ||||
Službeni jezik | portugalski (službeni) i zelenortski jezik | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik | José Maria Neves | ||||
- Predsjednik Vlade | Ulisses Correia e Silva | ||||
Neovisnost | Od Portugala 5. lipnja 1975. | ||||
Površina | 146. po veličini | ||||
- ukupno | 4.033 km2 | ||||
- % vode | ~0 % | ||||
Stanovništvo | 172. po veličini | ||||
- ukupno (2021) | 483.628 | ||||
- gustoća | 124/km2 | ||||
Valuta | zelenortski eskudo (100 centava) | ||||
Pozivni broj | +238 | ||||
Vremenska zona | UTC -1 | ||||
Internetski nastavak | .cv |
Zelenortska Republika ili Zelenortski Otoci (portugalski: Cabo Verde, zelenortski kreolski: Kabu Verdi) su mala otočna država na istoimenom otočju u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, oko 600 km od najzapadnijeg dijela afričke obale. Portugalci su nenaseljene otoke pronašli i kolonizirali u 15. stoljeću kada su postali glavni centar trgovine robovima.
Portugalski naziv "Cabo Verde" (Zeleni rt) dolazi od najzapadnije točke Afrike koja se danas nalazi u Senegalu.
Zelenortski otoci bili su nenaseljeni kad su ih Portugalci otkrili 1456. godine i uključili u svoje kolonijalno carstvo. Zbog svog su položaja postali važna luka i značajno središte trgovine robovima.
Godine 1975. otoci su dobili nezavisnost zahvaljujući naporima Afričke stranke za nezavisnost Gvineje Bisau i Zelenortskih otoka. Poslije stjecanja nezavisnosti ASNGZ je pokušala ujediniti Zelenortske Otoke i Gvineju Bisau kontrolirajući vlade obiju država, ali ovi su planovi 1980. propali. U Zelenortskoj Republici trenutno je na vlasti Afrička stranka za nezavisnost Zelenortskih otoka.
Politički sustav funkcionira prema ustavu iz 1980. Izbori se održavaju za mjesto premijera i predsjednika koji se biraju na 5 godina.
Zelenortska Republika se sastoji od 10 većih i 8 manjih otoka.
Jedini nenaseljeni otok je Santa Luzia. Danas je to prirodni rezervat. Svi otoci su vulkanskog porijekla, a jedini aktivni vulkan se nalazi na otoku Fogo.
Važniji manji otoci su: Branco i Razo.
Veći otoci su:
Ilhas do Barlavento (sjeverna otočna skupina)
Ilhas do Sotovento (južna otočna skupina)
Zelenortska Republika je podijeljena na 17 općina:
Zelenortska Republika oskudijeva resursima. Suše su česte, tako da je nedostatak vode jedan od glavnih problema. Stanovništvo se bavi poljoprivredom na samo 4 otoka, ali je slabo razvijena upravo zbog vode i male količine padalina. BDP se uglavnom zasniva na uslužnim i ugostiteljskim poslovima. Zelenortski Otoci surađuju s Portugalom na svim razinama gospodarstva. Od devedestih godina doživjeli su značajan gospodarski napredak. Portugal predlaže uključenje Zelenortske Republike u EU. BDP je za 2004. procijenjen na 1.400 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u. U novije vrijeme razvija se turizam, posebno na otocima Sal i Boa Vista.
Većina stanovnika Zelenortskih otoka su doseljenici iz Portugala i potomci bivših afričkih robova. Veliki broj ljudi koji su porijeklom s otoka žive u drugim zemljama: SAD-u (264.900), Portugalu (80.000), Angoli (45.000), São Tomé i Príncipeu, Senegalu, Francuskoj i Nizozemskoj. Nacionalni jezik je zelenortski kreolski jezik (Crioulo, Kriolu ili Kriol).Rimokatolicima se izjašnjava 85 posto stanovništva.
Kultura Zelenortskih Otoka ima portugalske i afričke korijene. Poznati su oblici glazbe kao što su Morna, Batuque i Zouk (Cabo love). Senzualni ples Funana je mješavina portugalskih i afričkih stilova.
Najpoznatija stanovnica Zelenortskih Otoka je pjevačica narodne glazbe Cesária Évora.
Nogometna reprezentacija Zelenortske Republike nikada se nije kvalificirala za FIFA Svjetsko nogometno prvenstvo, ali se kvalificirala na četiri turnira Afričkog kupa nacija, 2013., 2015., 2021. i 2023. Došli su do četvrtfinala 2013. i 2023. godine.
|
|
|
|