Vilo moja hrvatska je pjesma koju je skladao Ivica Badurina na stihove Vlaste Juretić, praizvedena je na festivalu Melodije Istre i Kvarnera 1997. godine, tada su je pjevali Vinko Coce i klapa Krk.[1] Vinko Coce je dobio nagradu Zlatni mikrofon za najbolju interpretaciju.[2] Te je godine konkurencija bila jaka, nagradu publike dobila je Radojka Šverko za "Plače stara lesa".[3]

U listopadu 2018. na stranicama agencije Scardona objavljen je dulji promotivni tekst u povodu koncerta, iz koga citiramo nekoliko relevantnih rečenica:[4]

Wikicitati »'Dalmatinski spektakl' koji će se večeras održati ljubljanskoj Areni Stožice, najvećoj slovenskoj dvorani, podsjetio nas je da je prošlo 20 godina od nastanka triju kultnih klapskih pjesama: 'Vilo moja', 'Da te mogu pismom zvati' i 'Croatio, iz duše te ljubim'. Zanimljiva činjenica je da su sve tri pjesme nastale iste godine, 1998., i trebalo im je 8 godina da zažive! Danas su to pjesme koje su se uvukle pod kožu ljudima i s pravom ih možemo nazvati klasicima hrvatske glazbe. Dodatnu zanimljivost im daje da glazbu dvije pjesme potpisuje isti autor, Ivica Badurina.«
(Scardona)
Wikicitati »'Vilo moja' je pjesma Ivice Badurine i Vlaste Jurić koja se izvodila u Stockolmu, Beču, Novom Zelandu i šire. Tada je Vinko Coce s ovom pjesmom potvrdio svoj status jednog od najvećih dalmatinskih glazbenika. Ona je dokaz da ni vrijeme, ni prostor, ni jezik nisu prepreka kada je riječ o kvalitetnoj glazbi. Klapska obrada ove pjesme u izvedbi klape Crikvenica je također ubrzo poslala vrlo popularna.«
(Scardona)

Iako je veći dio sadržaja promotivnog tekst korektno napisan, valja spomenuti dvije netočnosti:

Diskografija, izvedbe

[uredi | uredi kôd]

Uspješnice se često snimaju i obrađuju, nemoguće je ovdje navesti sva izdanja. Kako se gore navodi, izvedba klape Crikvenica je vrlo popularna, tome pretpostavljamo najviše pridonosi specifična boja glasa vodećeg muškog vokala. Izvedba Vinka Coce i klape Tragos je na YouTubeu od 2008. do rujna 2019. dobila preko 4 milijuna pregleda.

Dobro je poznato da Japanci vole naše arije, tj. U boj, u boj, mač iz toka braćo. Kinezi izgleda vole "Vilo moja".[7]

2Cellos, violončelisti Luka Šulić i Stjepan Hauser izveli su na koncertu 2016. na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu instrumentalnu inačice pjesme u obliku miksa, tj. spojili su "Vilo moja" i Ne dirajte mi ravnicu u praktično jednu pjesmu.[8]

Klapa Krk je pjesmu Vilo moja u obradi Ivice Frlete stavila na svoj CD Lipoto moja, a potom ju izvela u Kaštelima. 2006. godine je Vilo moja zapjevala Klapa Crikvenica od Poljuda do Porina te ju prenosi širom Hrvatske i dalje. Do danas je za pjesmu Vilo moja obrade napravilo niz autora, na repertoaru je mnogih izvođača, pretežito klapa, a neke od izvedbi su:[5]

Ovime broj izvođača nije iscrpljen, ali je jasno naznačena mjera popularnosti ove lijepe pjesme.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Napomena: YouTube poveznice navedene su kronološki po godini izvođenja.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. www.festivalmik.com, "4. VILO MOJA VINKO COCE I KLAPA KRK (I. Badurina – V. Juretić – A. Baša)", pristupljeno 24. rujna 2019.
  2. monografija.melody.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2019. (Wayback Machine), "", pristupljeno 24. rujna 2019.
  3. www.youtube.com, RADOJKA ŠVERKO - Plače stara lesa (MIK 97), pristupljeno 24. rujna 2019.
  4. www.scardona.hr, objavljeno 5. listopada 2018., pristupljeno 24. rujna 2019.
  5. a b vlasta-juretic.from.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2019. (Wayback Machine), pristupljeno 24. rujna 2019.
  6. diskografija.com, pristupljeno 24. rujna 2019.
  7. dnevnik.hr, "Vilo moja u novom ruhu: Poslušajte kako zvuči Cocina pjesma na kineskom", objavljeno 11. travnja 2019., pristupljeno 24. rujna 2019.
  8. www.youtube.com, objavljeno 26. travnja 2019., pristupljeno 24. rujna 2019.
  9. www.youtube.com/watch?v=gu-ZB5Xam4s, Klapa Crikvenica - Vilo moja, 206 pregleda, Premijerno prikazano prije 5 sati, (p) & (c) Aquarius Records, 2005., objavljeno i pristupljeno 24. rujna 2019.
  10. youtube.com[neaktivna poveznica], Datum objavljivanja: 24. velj 2017., objavljeno 24. veljače 2017., pristupljeno 24. rujna 2019.