Verbalni delikt bio je kolokvijalni naziv za kazneno djelo predviđeno u čl. 133. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na temelju te zakonske odredbe provođeni su politički procesi, uz vrlo drastične kazne protiv osoba koje su rječju dovodili u pitanje ispravnost komunističke vladavine.
U cijelosti je odredba glasila:
Zbog verbalno delikta kažnjavani su pripadnici svih slojeva, i zbog govora u najraznovrsnijim socijalnim kontekstima - od pisanja književnih i znanstvenih djela do govora alkoholiziranih osoba u ugostiteljskim objektima.[1] Nerijetko se kažnjavalo pričanje viceva.[2] Kazne za verbalni delikt su u komunističkoj Jugoslaviji izricane uz izrazitu strogost. Tako je 1981. godine disident i član vodstva Matice hrvatske Marko Veselica osuđen na 11 godina zatvora (kazna je kasnije smanjena na 7 godina) zbog kritičkih opservacija o jugoslavenskoj vlasti iznijetih u intervjuu u njemačkom »Der Spiegelu«.[3] Vlado Gotovac, također djelatnik Matice Hrvatske je 1972. zbog kritičkog govora o komunističkoj vladavini osuđen na četiri godine zatvora; potom je 1977. zbog intervjua na Švedskoj televiziji ponovno osuđen na dvije godine zatvora.[4]
Odgovarajuće odredbe postojale su i u zakonima drugih komunističkih država, a postoje i danas. Tako se osobe koje izražavaju neslaganje s vlašću Komunističke partije Kube mogu prema odredbi čl. 204. kubanskog Kaznenog zakona kazniti za djelo »difamacion de las instituciones« kaznom od tri mjeseca do godine dana zatvora.[5] 2017. godine je u toj zemlji bilo u zatvorima oko 100 političkih zatvorenika.[6]