Vatroslav Murvar, (Mostar, 21. ožujka 1920. – Brookfield, 12. lipnja 1997.),^[1] bio je hrvatski pravnik,^[2][3] profesor na sveučilištu Wisconsin Milwaukee.^[1]

Vatroslav Murvar rođen je u Mostaru,^[1][2] srednju školu završio je u Sarajevu,^[2] a Pravni fakultet u Zagrebu,^[2] gdje je i doktorirao pravne i političke znanosti^[3] ("državne znanosti").^[2] Piše publicistička djela, eseje, sociološke analize i dr.

Godine 1945. kao politički emigrant^[2] napušta domovinu^[3] za čiju se samostalnost borio. Jedno je vrijeme boravio u Italiji,^[3] u Rimu,^[2] da bi se kasnije stalno nastanio u Sjedinjenim Američkim Državama,^[1][3] gdje je napisao više knjiga i rasprava na hrvatskom i engleskom jeziku,^[2] u kojima se uglavnom bavio aktualnim pitanjima svoje domovine u koju se nije smio vratiti, a bio je i jedan od redovnih suradnika Hrvatske revije.^[2]

Sav njegov dugogodišnji rad hrvatskoj je javnosti ostao do danas uglavnom nepoznat,^[2] od čega odstupa jedino njegova knjiga Na izvorima neistina iz 1941. godine,^[3] čiji je sadržaj postao ponovno važan početkom 1990-ih.^[2][3]

Pisao je o naseljavanju Vlaha u Hrvatsku, Boki kotorskoj, Maxu Weberu, narodnosti i vjeri Muslimana u Bosni, Hercegovini i Sandžaku, teorijama nacija i dr.

Članke je objavljivao u Ognjištu i Hrvatskoj reviji. U Hrvatskoj reviji objavljivao je 1951. (Islamizacija i značenje islamskih Hrvata u islamskom svijetu, sv. 1., str. 22-29., Hrvatsko obilježje Bosne i Hercegovine u tursko doba, sv. 2., str. 131-138., Dr. Stjepan Sakač, sv. 2., str. 158-159.), 1957. ("Bosanska Crkva" u djelu o. Dra. Fra Lea Petrovića, sv. 2., str. 131-138.) i 1990. (Boka kotorska u hrvatskoj kulturi, sv. 2., str. 395-405., Na periferiji hrvatstva, sv. 4., str. 810-830.).^[4]

• Na izvorima neistina, I-II, Zagreb, 1941. - na znanstven način^[2][3] raskrinkane laži, izmišljotine i krivotvorine velikosrpske ideologije i propagande od Vuka Karadžića, njenog idejnog osnivača, preko najeminentnijih pojava srpske kulture i znanosti (Jovan Skerlić, Jovan Cvijić, Aleksa Ivić, Slobodan Jovanović, Stojan Protić, Stanoje Stanojević).^[3] Ovo povijesnopublicističko djelo ponovno je izdano 1999. godine u Mostaru pod istim naslovom (urednik Zdravko Kordić)^[5] a iste godine^[6] zbog svoje aktualnosti^[2][3] i od nakladnika Croatiaprojekt iz Zagreba pod naslovom Na izvorima srpskih neistina (urednik Mladen Letić).
• Hrvatska i Hrvati: državno sociološki prikaz u 17 eseja, Chicago, 1953.
• Russian social monism and American social pluralism, 1959.
• Max Weber's concept of hierocracy: A study in typology, Milwaukee, 1965.
• The Balkan Vlachs: a typological study, 1978.
• Submerged nations: an invitation to theory: Bibliography on one major case study, Wisconsin, 1982.
• The quest for nationhood: some theoretical perspectives on submerged nations and separatism, 1982.
• Max Weber today: an introduction to a living legacy : selected bibliography, Brookfield-Wisconsin, 1983.
• Max Weber's political sociology: a pessimistic vision of a rationalized world, Westport, 1984. (suautor Ronald M. Glassman)
• Theory of liberty, legitimacy, and power: new directions in the intellectual and scientific legacy of Max Weber, London-Boston, 1985.
• Nation and religion in Central Europe and the Western Balkans: the Muslims in Bosna, Hercegovina and Sandžak: a sociological analysis, Brookfield, 1989.
• Murders in the Parliament and the academic world, mass murders in the mosques and churches, Brookfield, 1996.

Prireditelj Ante Selak ga je uvrstio u zbirku Sudbine i djela: književnost, umjetnost, jezikoslovlje (dio cjeline Hrvatska revija u egzilu 1951. – 1990.), a prireditelj Ivan Mužić u zbirku radova Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji.

Autor je pogovora za pretisak knjige Savića Markovića Štedimlije Crvena Hrvatska.

• Popisi djela:
  • Googlebooks
  • Abebooks
• Na izvorima srpskih neistina