Teokracija (od grčkog θεοκρατία, sastavljeno od θεός, theós – bog i κρατείν, kratein – vladati) je naziv koji se koristi za državno uređenje u kojem vlada bog, bogovi ili božanstva.
Teokracija ima više oblika u praksi:
Današnje teokracije su većinom 6. oblik teokracije. To su države u kojima ne postoji podjela na duhovnu i svjetovnu vlast, odnosno u kojoj se sva vlast temelji na tumačenju određene vjerske doktrine, odnosno pripadnosti određenoj vjerskoj organizaciji koja je stopljena s državom.
Primjeri teokracije u današnjem svijetu jesu Vatikan i Iran. U planinama bivšega Sjevernoga Jemena vremenom se oformio oblik teokratske vlasti na čijem čelu su bili lokalni imami, najčešće iz muslimanske sekte zeida.[1]
Mitropolstvo Crnogorsko je također bila teokratska država jer je njezin vladar (vladika) bio ujedno i poglavar pravoslavne crkve.
Saudijska Arabija nije teokracija jer njome vlada kralj iz čisto ljudske dinastije. Činjenica da vladar te države provodi zakone temeljene na islamu je stvar njegovog osobnog uvjerenja i osobnog uvjerenja većine stanovništva koja ga u tome podupire.
Monarhija na teokratskim temeljima je država u kojoj vlada jedna osoba za koju se vjeruje da vlada "božjom milošću". Takva monarhija je bila najzastupljeniji oblik vlasti tijekom srednjega vijeka pa i ranoga novog vijeka, sve do Francuske revolucije krajem 18. stoljeća i Napoleonovih osvajanja početkom 19. stoljeća.
Oblici i stilovi vodstva
|