Superflat je postmodernistički umjetnički pokret koji je osnovao umjetnik Takashi Murakami, a pod utjecajem je mange i animea.[1] Isto se zove i umjetnička izložba iz 2001. godine koju je postavio Murakami u West Hollywoodu, Minneapolisu i Seattleu.[2]
Murakami koristi "superflat" da označi razne spljoštene forme u japanskoj grafičkoj umjetnosti, animaciji, pop-kulturi i lijepim umjetnostima, no isto tako i "plitku ispraznost japanske potrošačke kulture."[3] Ovaj samoproglašeni umjetnički pokret bio je uspješan komad tržišne niše, brendirani umjetnički fenomen dizajniran za zapadnjačke publike. Superflat su prihvatili američki umjetnici, koji su stvorili hibrid zvan “SoFlo Superflat”.[2]
Umjetnici čiji se rad ocjenjuje kao "superflat" jesu Chiho Aoshima, Mahomi Kunikata, Sayuri Michima, Yoshitomo Nara, Aya Takano i Takashi Murakami. Osim navedenih umjetnika, neki animatori u animeima i neki umjetnici mangâ izlagali su ili izlažu svoj rad na izložbama superflata, naročito Koji Morimoto, a takav je i rad Hitoshija Tomizawe, autora Alien 9 i Milk Closet. No to ih nužno ne opisuje kao "umjetnike superflata", već se može shvatiti kao suradnja između dvaju različitih entiteta.
Murakami definira superflat u širokim pojmovima, pa je predmetna stvar vrlo raznolika. Radovi često istražuju konzumerizam i seksualni fetišizam koji prevladava u poslijeratnoj japanskoj kulturi. To često uključuje lolikonsku umjetnost, koju parodiraju radovi poput onih Henmarua Machina. Ovi su radovi istraživanje seksualnosti otakua kroz groteskne i/ili izobličene slike. Ostali su radovi više zaokupljeni strahom od odrastanja. Na primjer, rad Yoshimota Nare često prikazuje zaigrane grafite na starim japanskim ukiyo-eima izvedenima na dječji način. A neki se radovi fokusiraju na strukturu i podležeće želje koje obuhvaćaju otaku i sveukupnu poslijeratnu japansku kulturu.
Murakami je pod utjecajem redatelja kao što je Hideaki Anno.[4]