Oppidum (lat., množina: oppida) je naziv kojim su Rimljani opisivali veća - poluurbana ili urbana - naselja na područjima Zapadne i srednje Europe pred kraj željeznog doba. Ona se obično vezuju uz Kelte i njihovu kulturu, ali su ih gradili i njima susjedni narodi. Nakon što se Rimsko Carstvo konsolidiralo, izraz opidum je ušao kao službeni pojam za administrativno središte u provincijama.
Opidumi su se obično gradili na vrhovima brežuljaka, odnosno nastajali su od manjih utvrđenja koja bi se kasnije ogradila rovom, palisadom, grudobranom ili kamenim zidom. U međuprostorima su se gradile kuće za stanovnike, odnosno civilni objekti. Kao takvi, oppidumi su igrali važnu ulogu u postupnoj urbanizaciji sjevera Europe. Rimljanima su često služili kao dio infrastrukture za urbanizaciju i romanizaciju novoosvojenih provincija.
Primjeri
U Francuskoj
Alesia
Bibracte (Mont Beuvray), 135 ha
Corent,
Gergovia, 75 ha
Montlaurès
Oppidum d’Altimurium kraj Murviel-lès-Montpelliera
Collis, John (1984) Oppida, earliest towns north of the Alps. Sheffield
Garcia, Dominique (2004) La Celtique Méditeranée: habitats et sociétés en Languedoc et en Provence, VIIIe - IIe siècles av. J.-C. chapter 4 La « civilisation des oppida » : dynamique et chronologie. Paris, Editions Errance. ISBN2-87772-286-4
Sabatino Moscati (ed.), Otto Hermann Frey (ed.), Venceslas Kruta (ed.), Barry Raftery (ed.), Miklos Szabo (ed.) (1998) The Celts, Rizzoli