Maketa oppiduma Manching u Njemačkoj.

Oppidum (lat., množina: oppida) je naziv kojim su Rimljani opisivali veća - poluurbana ili urbana - naselja na područjima Zapadne i srednje Europe pred kraj željeznog doba. Ona se obično vezuju uz Kelte i njihovu kulturu, ali su ih gradili i njima susjedni narodi. Nakon što se Rimsko Carstvo konsolidiralo, izraz opidum je ušao kao službeni pojam za administrativno središte u provincijama.

Opidumi su se obično gradili na vrhovima brežuljaka, odnosno nastajali su od manjih utvrđenja koja bi se kasnije ogradila rovom, palisadom, grudobranom ili kamenim zidom. U međuprostorima su se gradile kuće za stanovnike, odnosno civilni objekti. Kao takvi, oppidumi su igrali važnu ulogu u postupnoj urbanizaciji sjevera Europe. Rimljanima su često služili kao dio infrastrukture za urbanizaciju i romanizaciju novoosvojenih provincija.

Primjeri

U Francuskoj

U Belgiji i Nizozemskoj

U Njemačkoj

U Srednjoj i Istočnoj Europi

Na Pirenejskom poluotoku

Na Britanskom Otočju

U srednjovjekovnoj Kraljevini Mađarskoj, oppidum se koristio kao službeni izraz za trgovišta (mezőváros na mađarskom), koja su bila slabijeg statusa od slobodnih kraljevskih gradova ali važnija od sela.[1]

Izvori

Literatura

Logotip Zajedničkog poslužitelja Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Oppidum