Minervina glava, Elihu Vedder, 1896.

Minerva, poznata i kao Palada Atena u grčkoj mitologiji, bila je rimska božica. Smatrala se djevičanskom božicom ratnika, poezije, medicine, mudrosti, trgovine, zanata i izumiteljica glazbe.[1]

Ovaj se članak fokusira na Minervu u ranom Rimu i na štovanje njenog kulta. Za informacije o književnim mitološkim prikazima Minerve, koji su snažno bili pod utjecajem grčke mitologije, vidi Palada Atena gdje se spominje kao jedna od triju djevica uz Artemidu i Hestiju.

Etruščanska Minerva

Ime "Minerva" je najvjerojatnije preuzeto od Etruščana koji su je nazivali Menerva. U etruščanskoj mitologiji Minerva je bila božica mudrosti, rata, umjetnosti, škola i trgovine. Ona je bila etruščanska dvojnica grčke Atene i rimske Minerve. Poput Atene, Menerva je rođena iz glave njenog oca Jupitera.

Njezino ime sadržava "mn-" korijen koji se povezuje s pamćenjem. Vidi grčku "Mnemozinu" (gr. μνημοσύνη) i "mnestis" (gr. μνῆστις): pamćenje, sjećanje, uspomena. Rimljani su možda zamijenili njeno strano ime sa svojom riječi mens koja označava "um" jer je jedan aspekt Minerve kao božice bio ne samo ratni nego i intelektualni. Minerva je rimsko ime za Atenu, božicu mudrosti i djevičanstva. Ona se također prikazuje kao sova.

Minervin kult u Rimu

Menrva je bila dio svete trijade s Tinijom i Uni, istoznačnicama rimskog trojstva Jupiter-Junona-Minerva. Minerva je bila kći Jupitera.

Kao Minerva Medica, bila je božica medicine i liječnika. Kao Minerva Achaea, štovala se u Luceriji u Apuliji gdje su u njenom hramu ostali sačuvani darovi i ruke Diomede.[2][3]

Minervin kip
Glava "Sulis-Minerve" pronađena u ruševinama rimskih kupelji u Bathu

Ovidije naziva Minervu "božicom tisuću radova." Minerva je štovana diljem Italije, iako je samo u Rimu poprimila ratna obilježja. Njeno se štovanje proširilo diljem carstva – u Britaniji, primjerice, uspoređivala se s božicom mudrosti Sulis.

Rimljani su slavili njen festival od 19. ožujka do 23. ožujka tijekom dana koji se nazivao, u množini ženskog roda, Quinquatria, peti nakon martovskih ida, devetnaesti nakon praznika obrtnika. Manju inačicu, Minusculae Quinquatria, održavali su na lipanjske ili junske ide, 13. lipnja, flautisti koji su posebice bili korisni u religiji. Godine 207. pr. Kr. osnovan je ceh pjesnika i glumaca radi molitvenih darova u Minervinom hramu na brežuljku Aventinu. Među ostalim članovima u cehu je djelovao Livije Andronik. Aventinsko svetište Minerve nastavilo je biti važan centar umjetnosti tijekom velikog dijela srednjeg razdoblja Rimske Republike.

Minerva se štovala na brežuljku Kapitoliju kao jedna od Kapitolijske trijade uz Jupitera i Junonu, u Hramu Minerve Medike, i u "Delubrum Minervae", hramu kojeg je Pompej osnovao 50. pr. Kr., a koji se nalazio na mjestu crkve Santa Maria sopra Minerva (blizu današnje Piazze della Minerva i Panteona).

Minerva u suvremenoj uporabi

Sveučilišta i obrazovne ustanove

Božica Minerva kao zaštitnica mudrosti često se prikazuje u kiparstvu, na pečatima, te u ostalim oblicima u obrazovnim ustanovama, uključujući:

Društva

Minervin kružni tok u Guadalajari, Meksiko, jedan od najprepoznatljivih znamenitosti grada

Javni spomenici

Više informacija

Bilješke

  1. Candau, Francisco J. Cevallos (1994). Coded Encounters: Writing, Gender, and Ethnicity in Colonial Latin America. University of Massachusetts Press, 215.
  2. Aristot. Mirab. Narrat. 117
  3. Schmitz, Leonhard (1867), "Achaea (2)"Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2005. (Wayback Machine), u Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, sv. 1, Boston, str. 8