Skupina spomenika u Mahabalipuramu | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Indija |
Godina uvrštenja | 1986. (10. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iii |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:249 |
Koordinate | 12°37′00″N 80°11′30″E / 12.61667°N 80.19167°E |
Mahabalipuram (tamilski: மாமல்லபுரம்) je naselje u oblasti Kancheepuram, u indijskoj državi Tamil Nadu, oko 60 km istočno od Chennaija, na obali Indijskog mora i prosječnoj nadmorskoj visini od 12 metra.
Mahabalipuram je u 7. stoljeću postao glavna luka južnoindijske vladarske dinastije Pallava, te se u njemu nalaze brojni hinduistički hramovi koji su slavni po svojim raskošnim reljefima na kojima su prikazani prizori iz epa Mahabharata i života za vladavine kralja Narasimhavarmana I. (630. – 668.). Zbog toga su Spomenici Mahabalipurama upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1984. godine.
Ime mu potječe od tamilskog izraza Maha-malla, što znači "veliki rvač", a što je bio omiljeni epitet kralja Narasimhavarmana jer je hrvanje bio omiljeni sport Pallava vladara. Naselje je 2001. godine imalo 12.049 stanovnika s 74% pismenog stanovništva, što je mnogo veći prosjek od državnog (59,5%).[1]
Najstariji hramovi u Mahabalipuramu, oni građeni za vrijeme Pallava vladara (ponajviše Narasimhavarmana I. i njegova nasljednika Rajasimhavarmana) su zapravo prijelaz iz špiljskog hrama u strukturnu građevinu, ali koje su zadržale mnoge odlike špiljske arhitekture kao što su špiljski hramovi u Ajanti i špilje Ellore. Tako ovi prvi samostojeći hramovi imaju snažne odlike budističkih samostana i chaitya (dvorana u kojoj je stupa) s nekoliko ćelija okupljenih oko dvorišta. Zbog toga povjesničar umjetnosti Percy Brown navodi mogućnost da je Narasimhavarman mogao dovesti umjetnike i graditelje iz novoosvojenih budističkih područja Chalukyana 642. godine, kao ratni plijen.[2]
Moderno naselje u Mahabalipuramu su osnovali Britanci 1827. godine.[3]
Hramovi mahabalipurama su uglavnom isklesani iz monolita, i predstavljaju prve samostojeće dravidske hramove s jasnim utjecajem konstrukcijskih elemenata s budističkih građevina. Njihove velike dvorane-paviljoni (mandapa) i svetišta (rathas) su oblikovani kao ceremonijalne kočije i izgrađeni su većinom od lokalnog granita. Stubovi su jasno dravidski, a skulpture su izvrsni primjeri umjetnosti Pallava razdoblja. Kako su veliki dijelovi hramova klesani od velikih monolitnih stijena, pa čak i cijele građevine, pretpostavlja se da su hramove u Mahabalipurami klesali stotine vrhunskih klesara. Zbog nekih nedovršenih skulptura i raznolikosti stilova, pretpostavlja se da su površine hramova služile kao škola za obuku klesara.
Neke od najvažnijih spomenika su:
|