Luis Enrique | ||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Luis Enrique, veljača 2020. | ||||||||||||||||||
Država | Španjolska | |||||||||||||||||
Osobni podatci | ||||||||||||||||||
Puno ime | Luis Enrique Martínez García[1] | |||||||||||||||||
Rođenje | 8. svibnja 1970.[1] | |||||||||||||||||
Visina | 180 cm[1] | |||||||||||||||||
Klub | ||||||||||||||||||
Trenutačni klub | Paris Saint-Germain | |||||||||||||||||
Pozicija | trener, kao igrač (vezni/napadač) | |||||||||||||||||
Mlađi uzrasti | ||||||||||||||||||
1981. – 1988. 1984. – 1988. |
Sporting de Gijón → La Braña (posudba) | |||||||||||||||||
Igračka karijera* | ||||||||||||||||||
Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||||||||||||
1988. – 1990. 1989. – 1991. 1991. – 1996. 1996. – 2004. Ukupno: |
Sporting de Gijón B Sporting de Gijón Real Madrid Barcelona |
36 (14) 157 (15) 207 (73) 427 (107) | 27 (5) ||||||||||||||||
Reprezentativna karijera** | ||||||||||||||||||
1990. – 1991. 1991. – 1992. 1991. – 2002. 1999. – 2000. |
Španjolska do 21 Španjolska do 23 Španjolska Asturija |
14 (3) 62 (12) 2 (0) | 5 (0) ||||||||||||||||
Trenerska karijera | ||||||||||||||||||
2008. – 2011. 2011. – 2012. 2013. – 2014. 2014. – 2017. 2018. – 2019. 2019. – 2023. 2023. – danas |
Barcelona B Roma Celta Vigo Barcelona Španjolska Španjolska Paris Saint-Germain | |||||||||||||||||
Osvojene medalje | ||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||
Bilješke | ||||||||||||||||||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 6. srpnja 2023. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||||||||||||||||||
Portal o životopisima | ||||||||||||||||||
Portal o športu |
Luis Enrique (Gijón, 8. svibnja 1970.) španjolski je nogometni trener te bivši nogometaš koji je tijekom svoje igračke karijere igrao na poziciji veznog i napadača. Trenutačno je trener Paris Saint-Germaina.
Svoju nogometnu karijeru započeo je u lokalnom Sporting de Gijónu za koji je igrao do 1991. godine kada je prešao u Real Madrid za koji je igrao pet godina.[2][3] S Realom je jednom osvojio La Ligu (1994./95.),[4] Kup Kralja (1992./93.)[5] i Supercopa de Españu (1993.)[6] Godine 1996. besplatno prelazi u Barcelonu za koju je igrao da 2004. kada je odlučio završiti karijeru.[7] S Barcelonom je u dva navrata osvojio La Ligu (1997./98.,[8] 1998./99.[9]) i Kup Kralja (1996./97.,[10] 1997./98.[11]) te jednom Supercopa de Españu (1996.),[12] UEFA Kup pobjednika kupova (1996./97.)[13] i UEFA Superkup (1997.).[14]
Tijekom svoje omladinske karijere igrao je za selekcije Španjolske do 21 i 23 godine. Sa Španjolskom je 1992. godine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama održanim u Barceloni 1992. godine.[15]
Bio je član A selekcije Španjolske na Svjetskom prvenstvu 1994., 1998. i 2002. te na Europskom prvenstvu 1996. Za A selekciju debitirao je 17. travnja 1991. u prijateljskoj utakmici u kojoj je Španjolska izgubila od Rumunjske 0:2.[16] Svoj prvi gol za A selekciju postigao je u utakmici osmine finala Svjetskog prvenstva 1994. protiv Švicarske koja je poražena 3:0.[17] Dana 5. lipnja 1999. postigao je u hat-trick protiv San Marina kojeg je Španjolska dobila 9:0.[18]
Godine 2008. postao je trener Barcelonine druge momčadi čiji je trener bio do 2011. U svojoj drugoj sezoni uspio je vratiti drugu momčad u Segunda División, prvi put nakon jedanaest godina. Od 2011. do 2013. vodio je Romu, a od 2013. do 2014. Celtu iz Viga.
Dana 19. svibnja 2014. preuzeo je Barcelonu. Dana 24. kolovoza 2014. Barcelona je odigrala svoju prvu natjecateljsku utakmicu od kako je Enrique preuzeo klub i to protiv Elchea kojeg je dobila 3:0. U toj utakmici debitirala su nova pojačanja Claudio Bravo, Jérémy Mathieu i Ivan Rakitić.[19] Utakmicom protiv Paris Saint-Germaina odigrane 21. travnja 2015., Enrique je ostvario svoju 42. pobjedu u prvih 50 utakmica kao trener Barcelone, što je najveći broj pobjeda u prvih 50 utakmica za nekog trenera ovog kluba.[20] Utakmicom protiv Atlético Madrida koji je 17. svibnja poražen 0:1, Barcelona je osvojila svoj 23. ligaški naslov i to jedno kolo prije završetka natjecanja.[21] U finalnoj utakmici kupa Barcelona je slavila 3:1 protiv Athletic Bilbaa. Dana 6. lipnja Barcelona je istim rezultatom pobijedila Juventus u finalu UEFA Lige prvaka 2014./15.[22] Dana 11. kolovoza Barcelona je u utakmici UEFA Superkupa pobijedila Sevillu s visokih 5:4.[23] U sezoni 2015./16. s Barcelonom je osvojio ligu i kup, a u 2016./17. kup i superkup.[24]
Dana 9. srpnja 2018. postao je izbornik Španjolske.[25] U prvoj utakmici od kako je postao izbornik, Španjolska je pobijedila Englesku 1:2 u utakmici UEFA Lige nacija 2018./19.[26] U studenom 2019. ponovno je postao izbornik Španjolske[27] nakon što je četiri mjeseca ranije odstupio s te pozicije zbog osobnih razloga.[28][29][30] Sa Španjolskom je ispao na penale u polufinalu Europskog prvenstva od Italije.[31] Enrique je dao ostavku nakon što je Španjolska izgubila na penale od Maroka u osmini finala Svjetskog prvenstva 2022.[32][33]
Dana 5. srpnja 2023. Enrique je postao trener Paris Saint-Germaina.[34] S klubom je potpisao dvogodišnji ugovor.[35]
Paris Saint-Germain
|
|
|
|
|
|
|