Ljubo Karaman
Ljubo Karaman
Ljubo Karaman circa 1918. godine
Rođenje Split, 15. lipnja 1886.
Smrt Zagreb, 19. travnja 1971.
Posljednje počivalište zagrebačko groblje Mirogoj
Zanimanje povjesničar umjetnosti i konzervator
Portal o životopisima

Ljubo Karaman (Split, 15. lipnja 1886.Zagreb, 19. travnja 1971.), hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator.

Klasičnu gimnaziju završio je 1904. u Splitu, a studij povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Beču. U Beču je studirao i povijest umjetnosti 1912. – 1914. koju je doktorirao 1920. tezom Die romanische Plastik in Spalato.[1]

Godine 1911. kratko je bio nastavnik u klasičnoj gimnaziji u Splitu, potom u dubrovačkoj gimnaziji, da bi od 1919. bio asistent Pokrajinskoga konzervatorskog ureda za Dalmaciju, a od 1926. glavni konzervator za Dalmaciju u Splitu.

U Splitu je bo suradnik don Frane Bulića s kojim je napisao knjigu Palača cara Dioklecijana (1927.). Pod pritiskom talijanskih fašističkih vlasti napustio je 1941. Split i djelovao u Zagrebu kao ravnatelj Konzervatorskog zavoda do umirovljenja 1950. godine. Proučavao je spomenike Dalmacije od antike do baroka, a posebno su važni njegovi radovi na području starohrvatske arheologije.[2]

Radovi i djela

Bilješke

  1. Hrvatski biografski leksikon
  2. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X, str. 156.

Literatura

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Ljubo Karaman koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Nedovršeni članak Ljubo Karaman koji govori o povjesničaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.