Konzularne funkcije, u smislu Bečke konvencije o konzularnim odnosima obavljaju konzularni uredi (generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat ili konzularna agencija), ali i diplomatske misije (prije svega veleposlanstva).

Konzularne funkcije, prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odosima, sastoje se:[1]

Obavljanje konzularnih funkcija

[uredi | uredi kôd]

Sjedište konzularnog ureda, njegovu vrstu i njegovo konzularno područje određuje država šiljateljica, ali to podliježe odobrenju države primateljice. U posebnim okolnostima konzularni službenik može, uz su glasnost države primateljice, obavljati svoje funkcije izvan svog konzularnog područja. Država šiljateljica može, nakon notifikacije odnosnim državama i ako se ni jedna od njih tome izričito ne protivi, ovlastiti konzularni ured otvoren u jednoj državi, da preuzme obavljanje konzularnih funkcija u nekoj drugoj državi.

Nakon odgovarajuće notifikacije državi primateljici, te ako se ova tome ne protivi, konzularni ured države šiljateljice može obavljati konzularne funkcije u državi primateljici u ime neke treće države.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Bečka konvencija o konzularnim odnosima (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 9. siječnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)