Konjugacija (lat. coniugatio: vezanje, povezivanje) može značiti:
- konjugacija (gramatika) ili sprezanje, u gramatici, je promjena oblika glagola prema licima, broju, vremenima i načinima.[1] Sprežu se samo glagoli, ali vrlo je velik broj glagolskih oblika.
- konjugacija (biologija), u biologiji, je indirektni prijenos gena iz stanice davateljice (donor) u stanicu primateljicu (recipijent) koji uključuje izravni stanični kontakt (najčešće kod bakterija) ili formiranje kopulacijskog kanala preko kojeg se izvodi prijenos.[2]
- konjugacija (zoologija), u zoologiji, je specijalni oblik oplodnje u trepetljikaša (lat. Ciliata): dva jednostanična organizma, takozvani konjuganti (koji se ničim ne razlikuju od vegetativnih individua), združe se neko vrijeme i zamijene mikronukleuse.
- konjugacija (genetika), u genetici, je sparivanje homolognih kromosoma u mejozi.
- konjugacija (kemija), u kemiji i biokemiji, je povezivanje velikih molekula, na primjer jednostavnih bjelančevina (proteina), s većim ili manjim molekulama drugih spojeva (fosfoproteini, lipoproteini, metaloproteini). Konjugiranom bazom naziva se anion ili molekula koji nastaju kada kiselina ionizacijom izgubi proton, a konjugiranom kiselinom kation ili molekula koji nastaju spajanjem baze i protona. Konjugiranim dvostrukim vezama između ugljikovih atoma u organskim spojevima smatraju se dvostruke veze koje su međusobno odijeljene jednostrukom vezom, na primjer u butadienu, H2C=CH–CH=CH2.[3]