Ivan Slamnig (Metković, 24. lipnja 1930. – Zagreb, 3. srpnja 2001.) suvremeni je hrvatski pjesnik, prozni pisac, esejist, prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti.
Njegova je poezija značajna i prepoznatljiva po svojoj duhovitoj igri riječi, lucidnom ludizmu, istovremenoj erudiciji i depatetizaciji, uporabi žargona i intoniranosti ironijom, a proza po temama o ratnom iskustvu dječaštva. Značajne su određene njegove pjesničke zbirke (Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Dronta i dr.) te zbirke priča (Neprijatelj i Povratnik s Mjeseca).
S Antunom Šoljanom, s kojim je još kao mladić surađivao u časopisu Međutim 1953., objavio je u suautorstvu niz književnoteorijskih priloga, zajedno s njim prevodio te napisao jedan kriminalistički roman. Roman "Bolja polovica hrabrosti" bavi se suvremenom društvenom problematikom, a uz njegovu ostalu prozu pripada tzv. »prozi u trapericama«.[1]
Sastavio je više antologija hrvatske poezije, a obilato je prevodio s engleskog i ruskog jezika. Nije zanemariv ni njegov znanstveni doprinos, koji pokazuju objavljene knjige iz područja versifikacije te komparativne književnosti (Disciplina mašte, Hrvatska versifikacija, Sedam pristupa pjesmi, Stih i prijevod; Svjetska književnost zapadnoga kruga). Neke su mu pjesme i uglazbljene (Barbara). Jedna je od njegovih najznačajnijih književnokomparatističkih publikacija knjiga pod naslovom Svjetska književnost zapadnoga kruga - od srednjeg vijeka do današnjih dana, čije je prvo izdanje objavljeno 1973., a treće 2001. (Školska knjiga, Zagreb).[2]
Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.