Iannis Xenakis (grč. Ιωάννης Ιάννης Ξενάκης) (29. svibnja 1922. – 4. veljače 2001.) bio je grčki skladatelj, glazbeni teoretičar i arhitekt. Podrijetlom je bio Grk, rodio se u Rumunjskoj, a većinu svog života proveo je u Francuskoj.[1] Poznat je kao jedan od najvažnijih poslijeratnih avangardnih skladatelja. Xenakis je u glazbi razvio korištenje matematičkih modela kao što su aplikacije teorija skupova, različite uporabe stohastičnih procesa, teorije igara i slično. Svojim radom snažno je utjecao na klasniji razvoj elektroničke glazbe.
Među njegovim najvažnijim djelima su Metastaseis (1953. – 1954.) koji uključuje posebne dijelove za svakog pojedinca orkestra, udaraljačka djela kao što su Psappha (1975.) i Pléïades (1979.), kompozicije sa spatializacijom kao što su Terretektorh (1966.), te niz drugih multimedijskih nastupa koje je Xenakis nazivao politopima. Među brojnim teorijskim glazbenim radovima su knjiga „Oblikovana glazba: Misao i matematika u skladanju“ iz 1971., koja se nerijetko smatra njegovim najvažnijim djelom. Kao arhitekt, Xenakis je prvenstveno poznat po ranoj suradnji s Le Corbusierom[2] na samostanu Sainte Marie de La Tourette, te po Phipilosovom paviljonu na EXPO 58 koji je Xenakis projektirao sam.
|journal=
(pomoć)