Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Hrvoje Hribar (Zagreb, 1962.) je hrvatski redatelj i scenarist, pisac radio drama te filmski kritičar široj javnosti poznat po filmu Što je muškarac bez brkova, ali i kao drugi (nakon Alberta Kapovića) direktor Hrvatskog audiovizuelnog centra (HAVC). Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Tijekom studija objavljuje eseje i kolumne u Nomadu, Studentskom listu, Gordoganu, Novom prologu, Radiju 101.^[1].

• "Hrvatske katedrale" (1991.)
• "Između Zaghlula i Zahariasa" (1994.)
• "Puška za uspavljivanje" (1997.)
• "Svijet je velik" (1999.) - dokumentarni
• "Bil jedon" (2001.) - dokumentarni
• "Novo doba" (2002.)
• "Što je muškarac bez brkova" (2005.) - prema književnom predlošku Ante Tomića

• "Dok nitko ne gleda" (1992.)
• "Mrtva točka" (1995.)
• "Rusko meso" kao mrtvozornik (1997.)
• "Pont Neuf" kao susjed (1997.)
• "Novo doba" kao purger #2 (2002.)

• "Paraskinio" kao Hrvoje Hribar (2006.)

• „Oda radosti“ (2012.); promidžbeni film Hrvatske turističke zajednice. Film je u kategoriji turističkih filmova osvojio nagradu Turistički Oskar „Das goldene Stadttor“ na Međunarodnom festivalu turističkog filma koji se svake godine održava u okviru turističke burze ITB u Berlinu.^[2]

• Hrvoje Hribar: Croatian AV Centre  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2013. (Wayback Machine) filmneweurope.com, June 13, 2014