Honorijeva knjiga zakletvi (lat. Liber Juratus Honorii, Liber Sacer, Liber Sacratus ili Honorijev grimorij), srednjovjekovni magijski rukopis atributiran Honoriju iz Tebe. To je jedan od najstarijih grimorija, koji vjerojatno datira u 13. stoljeće.

Prema navodima u samom tekstu, rukopis je izradila skupina čarobnjaka koji su nastojali kompilirati magijsko znanje i sačuvati ga od progona koje je u to vrijeme provodila Rimokatolička Crkva, spaljujući magijske rukopise. Postoji mogućnost da se to dogodilo u vrijeme pape Ivana XXII. (1316. – 1334.) koji je progonio čarobnjake i vještice i spaljivao magijske rukopise.[1]

Crnomagijska verzija ovog magijskog priručnika je Grimorij pape Honorija iz 18. ili 19. stoljeća.

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

Knjiga je predstavljena kao razgovor s anđelom Hochmelom. Sastoji se od deveteset i tri poglavlja i raspravlja o brojnim okultnim temama. Među ostalim, u knjizi se obrađuje kako zazivati i kontrolirati demone, kako pronaći zakopano blago ili kako spasiti dušu od čistilišta.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Honorijeva knjiga zakletvi koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.