Medijsko, lidijsko i babilonsko kraljevstvo uoči osvajanja Kira Velikog, u čijoj je vojsci Harpag bio jedan od glavnih zapovjednika

Harpag (grč. Harpagos, Harpagus ili Hypargus; akad. Arbaku ili Arbaces) je bio medijski general u 6. stoljeću pr. Kr., koji je prema Herodotu u bitci kod Pasargada prešao na stranu perzijskog vođe Kira Velikog te mu pomogao da uspostavi Ahemenidsko Perzijsko Carstvo.[1] Harpag je kasnije služio kao satrap Lidije.

Životopis

Prema Herodotovom djelu „Povijesti“, Harpag je pripadao medijskoj kraljevskoj obitelji i služio je kralja Astijaga, posljednjeg vladara Medijskog Carstva.

Kada je Astijag saznao da njegov perzijski vazal Kir Veliki okuplja svoju vojsku, naredio je Harpagu kao svom glavnom generalu da krene u pohod protiv Kira. Nakon tri dana borbi u polju pokraj Pasargada, Harpag se odlučio osvetiti Astijagu za smrt svoga sina pa je prešao na stranu Kira II. Velikog, koji je kasnije porazio i samog Astijaga i time uspostavio Ahemenidsko Perzijsko Carstvo.

Legenda

Herodotova priča o Harpagu danas se uglavnom smatra legendom temeljenoj na grčkoj mitologiji o Tiestu.[2] Legenda kaže kako je Astijag sanjao kako će njegova kći Mandana roditi sina koji će ga svrgnuti s prijestolja, pa je naredio Harpagu da ubije dijete neposredno nakon porođaja. Ipak, Harpagu moral nije dopustio da ubije novorođenče, pa je pozvao kraljevskog pastira Mitradata[3] iz planinske regije pokraj granice sa Saspirom, te mu naredio da ostavi dijete da umre u planinama. Srećom, pastir i njegova žena su se sažalili nad njime pa su ga prisvojili i odgojili kao svoje dijete, dok su svoje mrtvorođenče pokazali Harpagu kao Kira.

Deset godina kasnije, kada je otkriveno da je Kir II. živ, Astijag je kaznio Harpaga na način da mu je ubio vlastita sina i poslužio ga kao jelo prilikom banketa. Harpagu je na kraju objeda rečeno je poslužen njegov sin, nakon čega je skupio njegove ostatke i pokopao ga. Astijag je tada zatražio savjet od zoroastrijskih svećenika što da napravi s Kirom, a oni su mu savjetovali kako on više ne predstavlja opasnost pa ga je Astijag vratio njegovim biološkim roditeljima; Kambizu I. i Mandani koji su živjeli u Anšanu (pokraj Širaza u Iranu).

Harpag je pokušavao dobiti Kirovu naklonost pridavajući mu veliku pažnju i šaljeći mu darove, dok je istovremeno uvjeravao medijske plemiće da se okrenu protiv Astijaga. Kada je sve bilo spremno za pobunu, Harpag je Kiru poslao poruku skrivenu u utrobi jednog zeca, nakon čega je Kir pokrenuo ustanak protiv svog djeda.

Povijesni izvori

Herodotove „Povijesti“

Citati iz Herodotove „Povijesti“:

Nabonidove kronike

Citat iz Nabonidovih kronika:

Vojna karijera

Nakon što je 550. pr. Kr. svrgnut Astijag, Harpag je služio kao jedan od zapovjednika perzijske vojske pod novim vladarom Kirom Velikim. Harpagova kronološka vojna karijera prema Herodotu slijedi:

Kasniji život

Nakon što je završio svoje vojne pohode, Harpag je postavljen na mjesto satrapa (pokrajinskog namjesnika) Lidije u Maloj Aziji. Njegovi potomci su pripadali kraljevskoj obitelji Licije (današnja jugozapadna Turska).

Poveznice

Izvori

  1. Harpag (Harpagus), Livius.org, Jona Lendering. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2005. Pristupljeno 19. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Walter Burkert: Homo Necans, 1983.
  3. Mitradat ili Mitradeates je helenistička izvedenica iranskog naziva „dobiven od Mitre
  4. Nabonidove kronike: Kirovo osvajanje Babilona (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2016. Pristupljeno 19. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Diogen Laertije, I, 25

Vanjske poveznice