Fijala (grč. fiale, njem. Fiale, eng. pinacle) je naziv za vitki, uglavnom kameni tornjić na vrhu potpornog stuba (kontrafora) crkve,[1] zabata ili učelka (wimperge).[2] Jedan je od najčešćih elemenata u sakralnoj arhitekturi gotike i neogotike.
Fijala se najčešće sastoji od četverostranog ili osmerostranog trupa, ponekad u formi tabernakula, koji je zaključen piramidalnim izdankom, na vrhu kojega se nalazi križni cvijet.[3]
Bridovi izdanka ukrašeni su trakama rakovica (penjačica).
Fijala najčešće ima tri uloge:
funkcionalnu: služi kao kompenzacijsko okomito opterećenje
dekorativnu: skladno dovršava snažno uzlazno kretanje masivnog stupa (kontrafora) kojeg zaključuje
kompozicijsku: na harmoničan način integrira kontrafor u sveukupno obličje katedrale.[4]