Australopitecini | |
---|---|
Australopithecus sediba | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Primates |
Natporodica: | Hominoidea |
Porodica: | Hominidae |
Potporodica: | Homininae |
Tribus: | Hominini |
Podtribus: | Australopithecina Gregory & Hellman, 1939. |
Rodovi | |
| |
Pojam australopitecini općenito se odnosi na svaku vrstu koja pripada rodu Australopithecus i Paranthropus. Znanstvenici se još nisu usuglasili oko uvrštenja rodova Kenyanthropus,[2] Ardipithecus,[2] i Praeanthropus u ovu skupinu.[3] Pojam dolazi iz stare taksonomske klasifikacije, prema kojoj su australopitecini postojali kao zasebna potporodica.[4] Većina stručnjaka danas klasificira takson Australopithecina kao podtribus tribusa Hominini.[5][6] Pripadnici roda Australopithecus se ponekad definiraju kao "gracilni australopitecini", dok se pripadnici roda Paranthropus nazivaju "robustnim australopitecinima".[7][8]
Australopitecini su živjeli u vremenskom razdoblju pliocena i pleistocena, bili su dvonožni sa zubalom vrlo sličnim čovjekovom. Međutim, moždani im je volumen bio sličan onome kod današnjih čovjekolikih majmuna, s manjim stupnjem encefalizacije nego kod roda Homo.[7] Čovjek (rod Homo) je možda potekao od predaka australopitecina, dok je rod Ardipithecus mogući predak australopitecina.[8]
U popisu niže slijedi popis svih poznatih australopitecina prema Briggsu i Crowtheru.[6]
Australopitecini su bili prilagođeni dvonožnom hodu, imaju visoki brahijalni indeks (omjer podlaktice i nadlaktice) u odnosu na ostale hominide i veći spolni dimorfizam od pripadnika roda Homo ili Pan,ali manji od gorila ili orangutana. Prema većini podataka zaključuje se da su u prosjeku bili visoki 1,2 do 1,5 metara i teški između 30 i 55 kilograma. Moždani volumen se kretao od 350 do 600 cm3. Zubi iza očnjaka (postkanini) bili su relativno široki s debljom caklinom u odnosu na sadašnje majmune i čovjeka, dok su sjekutići i očnjaci bili relativno mali, s malom razlikom između mužjaka i ženki u usporedbi sa sadašnjim majmunima.[8]
Manjinski stav unutar zajednice palaeoantropologa je da su australopitecini migrirali izvan Afrike. Poznati pobornik ove teorije je Jens Lorenz Franzen, bivši direktor odjela za paleoantropologiju Istraživačkog instituta u Senckenbergu. Franzen tumači da su robustni australopitecini u svojim migracijama ne samo došli do Indonezije, kao Meganthropus, nego i do Kine:
Godine 1957., opisan je pronalazak fosilnih zubi iz ranog pleistocena u Kini koji bi trebali pripadati P. robustusu. Tri kutnjaka iz pokrajine Jianshi u Kini (špilja Longgudong) je kasnije identificirano kao zubi vrste Australopithecusa (Gao, 1975.). Međutim, detaljnije analize dovele su u pitanje ovu interpretaciju; Zhang (1984.) tumači zub iz Jianshija kao neidentificirani zub koji pripada H. erectusu. Liu et al. (2010.) također dovode u pitanje vezu između zuba iz Jianshija i australopitecina i smatraju da ovaj zub pripada Homo erectusu:
|