Ateizam | |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||
![]() | |||||||||||||||||||||||||||
Disteleološki argument ili argument slabog dizajna jest argument protiv Božje egzistencije, preciznije protiv egzistencije Boga Stvoritelja (u smislu Boga koji je izravno stvorio sve životne vrste). Osniva se na sljedećem lančanom razmišljanju:
Argument je strukturiran na osnovi modus tollensa: ako "stvaranje" sadrži mnogo defekata, onda dizajn nije prihvatljiva teorija o porijeklu naše egzistencije. Najobičnije se rabi na slab način, no ne kao s ciljem odbacivanjem Božje egzistencije, već radije kao reductio ad absurdum vrlo poznatog argumenta o dizajnu koji ide kako slijedi:
Potpuna fraza "argument slabog dizajna" rijetko se rabi u literaturi, no argumenti ovog tipa pojavljivali su se mnogo puta, ponekad navodeći slabi dizajn, a u ostalim slučajevima suboptimalni dizajn, neinteligentni dizajn ili disteleologiju; posljednje označava pojam koji je biolog Ernst Haeckel u 19. stoljeću primijenio na implikacije o organima koji su toliko rudimentarni da su beskorisni za život organizma ([1] str. 331). Haeckel je u svojoj knjizi Povijesti stvaranja posvetio većinu poglavlja ovom argumentu i završio prijedlogom, možda donekle s podsmijehom, da postavi "teoriju neprikladnosti dijelova u organizmima kao protuhipotezu jednom starijem popularnom učenju o prikladnosti dijelova" ([1] p. 331). Pojam inkompententni dizajn skovao je Donald Wise s Massachusettsskog sveučilišta u Amherstu da opiše aspekte prirode koje su trenutačno manjkave u dizajnu. Naziv potječe od akronima I. D. i rabi se kao protuteža argumentima za inteligentni dizajn.[2]
"Slabi dizajn" jest konzistentan s predviđanjima znanstvene teorije evolucije putem prirodne selekcije. On predviđa da se obilježja koja su se razvila za određene uporabe, nanovo rabljena ili dodatno odabrana za različite uporabe, ili pak potpuno napuštena; i da suboptimalno stanje nastaje zbog nemogućnosti nasljednog mehanizma da ukloni pojedine rudimente iz evolucijskog procesa.
U pojmovima prilagodbenog krajolika, prirodna selekcija uvijek će gurati "uzbrdo", no vrsta normalno ne može s nižeg vrha doći na viši vrh bez da prođe kroz udolinu.
Argument slabog dizajna jedan je od argumenata koje je rabio Charles Darwin;[3] moderni zagovornici uključuju Stephena Jayja Goulda i Richarda Dawkinsa. Oni tvrde da se takva obilježja mogu objasniti kao posljedica stupnjevite, kumulativne naravi evolucijskog procesa. Teistički evolucionisti općenito odbacuju argument o dizajnu, no i dalje drže do vjerovanja u Božju egzistenciju.