Vidno polje je pojam koji se ponekad koristi kao sinonim za polje vida, iako ne označava istu suštinu. Vidno polje je "niz vidnih podražaja dovoljnih za percepciju u psihološkim testovima", dok se polje vida "odnosi na fizičke objekte i izvore svjetla u vanjskom svijetu koji podražuju mrežnjaču". Širina vidnog polja, odnosno samo vidno polje, ustvari, obuhvata skup tačaka u prostoru koje posmatrač maze vidjeti bez pomjeranja očne jabučice. Kod čovjeka je znatno šire nego kod većine optičkih aparata i iznosi oko 180°. U fiziologiji rada od posebnog interesa je pokretljivost vratnog dijela kičme i tijela u cjelini, jer su ti faktori veoma bitni za dinamičku oštrinu vida. Polje fiksacije (ustaljenosti) pogleda čini zbir tačaka koje oko može u slijedu fiksirati, uz mirovanje glave.
Drugim riječima, polje vida je sve ono što (u danom trenutku) uključuje upad svjetla na fotoreceptore. Ovaj podražaj obrađuje centar za vid, koji se nalazi u potiljačnom režnju velikog mozga, koji prepoznaje vidno polje.[1][2][3][4][5]
Normalno ljudsko vidno polje obuhvata oko 60 stepeni u smjeru nosa u svakom oku, 100 stepeni sljepoočno (dalje od nosa) i približno 60 stepeni iznad i 75 ispod horizontalne linije (tzv. "Frankfurtske horizontale"). U Velikoj Britaniji minimalna vrijednost vidnog polja potrebna za vožnju motornih vozila iznosi 60 stepeni sa svake strane vertikalne linije, i 20 stepeni iznad i ispod horizontale. Makula je odgovorna za centralnih 13 stepeni, vidnog polja, a njen centralni dio – fovea za centralna 3 stepena.[6][7][8][9][10]
Granice vidnog polja se utvrduju tako što se sa svake strane oka ka periferiji ovog polja pomjera svijetla tačka do pozicije u kojoj se ona prvi puta uočava.
Vidno polje se mjeri namjenskim aparatom njegovo određivanje. To se može provoditi u pokretu, kada se tačke svjetla pomiču prema unutra, sve dok ih promatrač ne uoči, ili pak može biti statično, tako da kada tačke svjetla padnu na bijeli ekran ispitanik pritiska prekidač, u trenutku kada ih uoči. Najčešće korišteni aparat je automatizirani Humphrey Field Analyzer.
Najčešće korišteni test obuhvata centralnih 24 ili 30 stepena vidnog polja. Većina aparata za određivanje vidnog polja također može u potpunosti određivati vidno polje.
Gubitak vidnog polja može biti posljedica bolesti ili poremećaja oka, vidnog živca ili mozga. Općenito, zabilježena su četiri tipa poremećaja vidnog polja:
Test konfrontacije, kao i drugi oblici ispitivanja širine vidnog polja, koriste se za ispitivanje i mjerenje njegovog gubitka. Različte neurološke teškoće uzorkuju osobene oblike poremećaja vida, što uključuje hemianopsiju (prikazana dolje bez makulskog spajanja), kvadranatanopsija i druge.
|city=
zanemaren (pomoć)