| Sila |
|---|
 Sile se opisuju i kao guranje ili povlačenje objekta. One mogu biti rezultat pojava kao što su gravitacija, magnetizam, ili bilo čega što može dovesti do ubrzanja mase. |
| Opći simboli | F, F |
|---|
| SI jedinica | njutn |
|---|
| U osnovnim jedinicama | 1 kg·m/s2 |
|---|
Izvođenja iz
drugih veličina | F = m a |
|---|
U fizici, sila je bilo kakva interakcija, bez suprostavljanja, koja će promijeniti kretanje objekta.[1] Drugim rječima, sila može uzrokovati promjenu brzine objekta sa masom (što uključuje i početak kretanja iz stanja mirovanja), npr. da ubrzava. Sila se može opisati i intuitivnim konceptima kao što su guranje i povlačenje. Sila ima i jačinu i smjer, što je čini vektorskom veličinom. Mjeri se u njutnima (SI jedinica) i predstavlja se simbolom F.
Osnovna podjela sila
- Kontaktne - kako im i samo ime govori, rezultat su fizičkog dodira dvaju tijela. Djelovanje neke kontaktne sile se prenosi mijenjanjem međumolekulskih razmaka u strukturi tvari. Postoji više vrsta kontaktnih sila;
- aktivne - npr. sila kojom reket udara tenisku lopticu
- reaktivne - npr. sila kojom podloga djeluje na tijela koja se na njoj nalaze
- vanjske - sve kontaktne sile koje na neki sistem djeluju izvana
- unutarnje - sile međudjelovanja elemenata unutar nekog sistema, npr. naprezanje u materijalu
- Volumenske (masene) - vezane su uz postojanje polja sila u nekom prostoru. One ne djeluju neposredno na neki dio tijela, a na ostale dijelove posredno, već istovremeno djeluju na sve čestice tijela, tj. prožimaju ga u njegovom cijelom volumenu. U ovu vrstu sila spadaju elektromagnetske, gravitacijska, inercijalne sile. Elektromagnetske i gravitacijske sile su uvijek aktivne sile, dok su inercijalne sile svojevrsna analogija reakcijskih sila s obzirom na to da su reakcija na promjenu stanja gibanja. Informacija o izvoru koji stvara neko polje sila se prostorom širi brzinom svjetlosti.
NAPOMENA: U biti, sve se sile mogu svesti na volumenske sile, s obzirom na to da su interakcije subatomskih čestica, atoma i molekula dominantno elektromagnetske prirode. Međutim, "pojednostavljenje" kontaktnom silom je dostatno, često i jedino prihvatljivo kod razmatranja konvencionalnih fizikalnih problema. Također kod međudjelovanja čestica je na molekularnoj razini (i niže) zapravo besmisleno govoriti o gravitacijskim i elektromagnetskim silama kao volumenskim silama, s obzirom na to da se elementarne mase i naboji mogu predstaviti tačkama (nemaju volumena). Takve sile opravdavaju naziv "volumenska" tek na makrorazini.
