Sensenbrennerin sindrom (Kranioektodermna displazija) | |
---|---|
![]() Ovo stanje se nasljeđuje se po autosomno recesivnom obrascu | |
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | Q87.5 |
OMIM | 218330 |
DiseasesDB | 34682 |
GeneReviews | Cranioectodermal Dysplasia |
Sensenbrennerin sindrom (OMIM: 218330) je rijetka (manje od 20 slučajeva prijavljenih do 2010.) multisistemska bolest koju je prvi put opisala Judith A. Sensenbrenner u 1975.[1] Nasljeđuje se autosomno recesivno, a za to su odgovorni određeni geni. Identifikovana su tri odgovorna gena: za intraflagelski transport (IFT)122 (WDR10),[2] IFT43— podjedinica IFT kompleksa mehanizma primarnih cilija[3] i WDR35 (IFT121: TULP4).[4]
Poznat je i kao Sensenbrenner-Dorst-Owensov sindrom, Levinov sindrom I i kranioektodermna displazija (CED)
Sindrom je plejomorfan i uključuje slijedfeće oznake:
Gen IFT122 nalazi se na dugom kraku hromosoma 3 (3q21-3q24), na Watsonovom (plus) lancu i dug je 80.047 baza. Kodirani protein ima 1241 aminokiselinu i predviđenu težinu od 141,825 kiloDa (kDa). Član je porodice WD ponavljajućih proteina.
WDR35 je također član porodice WD ponavljajućij proteina. Gen se nalazi na kratkom kraku hromosoma 2 (2p24.1–2p24.3), na Crickovom (minus) lancu i dug je 79.745 baza. Kodirani protein ima dužinu od 1.181 aminokiselinu i njegova predviđena molekulska težina je 133,547 kDa. Gen IFT43 je na Watsonovom (plus) lancu dugog kraka hromosoma 14 (14q24.3).
Kreiran je i mišji model za IFT122.[6] Mutanti s nedostatkom IFT122 pokazuju višestruke razvojne defekte (mnogi su smrtonosni), uključujući egzencefaliju, situs viscerum inversus, kašnjenje u okretanju, krvarenje i defekte u razvoju ekstremiteta. U čvoru, primarne cilije su odsutne ili deformirane u homozigotnim mutantnim, odnosno heterozigotnim embrionima.
Oštećenje puta zvbučnoh ježa bilo je očigledno, kako u uzorku nervne cijevi (ekspanzija motoneurona i rostrokaudalni nivo zavisna kontrakcija ili ekspanzija dorzolateralnih interneurona), tako i u uzorcima udova (ektrosindaktilija).
IFT mehanizam je organizovan u dva strukturna kompleksa — A i B. Ovi kompleksi su uključeni u koordinirano kretanje makromolekulskog tereta od baznog tijela, duž aksonemskih mikrotubula do vrha cilija i nazad. Anterogradno kretanje IFT čestica prema distalnom vrhu cilija i flagela pokreće kinezin-2, dok je retrogradno kretanje čestica natrag u tijelo ćelije vođeno citoplazmatskim dineinom 1b/2.
Proteinski kompleks IFT-A uključen je u retrogradni cilijski transport. Poremećaj IFT43 ometa transport od vrha cilija do baze. Anterogradni transport u suprotnom smjeru ostaje normalan što rezultira akumulacijom proteina IFT kompleksa B u vrhu cilija.
Vizualni defekti nastaju zbog distrofije fotoreceptora. Hronična bubrežna insuficijencija je posljedica tubulointersticijske nefropatije. Fibroza jetre je sekundarna malformacija duktusne ploče.