Upala gušterače (pankreatitis) predstavlja upalu izazvanu aktiviranim enzimima gušterače. Gušterača je velika žlijezda koja se nalazi iza želudca i u tijesnom kontaktu je sa dvanaesnikom (duodenumom). Gušteračni vod sakuplja digestivne sokove i vodi ih u duodenum. Ovaj vod se spaja sa glavnim žučnim vodom koji se naziva glavni žučovod (lat. ductus choledocus). U normalnim situacijama enzimi gušterače se nalaze u neaktivnoj formi do trenutka kada se nađu u alkalnoj sredini unutar duodenuma.[1] Međutim, kod upale dolazi do aktiviranja ovih enzima koji tada počinju autodigestiju same žlijezde. Pankreatitis je upala gušterače koja može nastati u toku zaraznih bolesti ili prelaskom infekcije u gušteraču metastatski ili sa žučnih puteva u holelitijazi.[2]
Po toku, pankreatitis može biti:
Obje forme mogu dovesti do komplikacija.[3] U teškim slučajevima dolazi do krvarenja, infekcije i trajnog oštećenja organa uz, po život opasni, šok. Smrtnost kod akutne upale gušterače je oko 20%.
Znaci i simptomi pankreatitisa zavise i od tipa upale.[3]
Kod akutne upale gušterače (pancreatitis acuta), pankreasni enzimi izlaze iz acinarnih ćelija u okolno tkivo. Radi se o autodigestivnoj bolesti, jer nastaje razgradnja vlastitim proteolitičkim enzimima (u prvom redu tripsinom).
Nije potpuno poznata, a neki od uzroka su:
Znaci akutnog pankreatitisa uključuju:
Hronična upala gušterače (pancreatitis chronica) se može nastaviti na akutnu upalu gušterače, ali se kod nekih bolesnika pojavljuje kao zasebna hronična upala.
Glavni uzrok bolesti je alkoholizam, a ostali su hereditarnost, hiperkalciemija i hiperlipidemija.
Znaci hroničnog pnakreatitisa uključuju:
Nedovršeni članak Pankreatitis koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.