Lipaze su enzimi koji kataliziraju hidrolizu masti (lipida), a svrstane su u potklasu esteraza.[1][2][3]
Lipaze imaju esencijalne uloge u varenju, transportu i preradi hranidbennih lipida (triglicerida, masti i ulja) u većini, ako ne i u svim, živim organizmima. Geni koji kodiraju sintezu lipaze su prisutni čak i u pojedinim virusima.[4]
U prirodi postoji raznovrstan niz genetički jedinstvenih lipaza. Obuhvataju nekoliko tipova savijanja proteina i katalitskih mehanizama. Većina ih ima strukturu alfa/beta hidrolaznog savijanja[5] i koristi hidrolazni mehanizam sličan mehanizmu himotripsina, u kojem učestvuje serinski nukleofil, kiselinskiostatak (obično asparaginska kiselina), i histidin.
Većina lipaza deluje na specifična mjesta na glicerolnoj osnovi lipidnog supstrata (A1, A2 ili A3), u tankom crijevu. Primjerice, lipaza ljudska pankreasna (HPL),koja je glavni enzim za razlaganje prehrambenih masti u ljudskom probavnom sistemu, konvertira trigliceridne supstrate ulja u monogliceride i masne kiseline.
U prirodi postoji i nekoliko drugih tipova, kao što su fosfolipaza[6] i sfingomijelinaza. Međutim, one se obično posmatraju odvojeno od "konvencijskih" lipaza.
Neke lipaze luče i patogeni organizmi, tokom infekcije. Candida albicans ima posebno veliki broj različitih lipaza, širokog spektra lipidnog djejstva. To doprinosi njenoj otpornosti i virulenciji u ljudskom tkivu.[7]