Klobuk | |
---|---|
Naseljeno mjesto | |
Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
Koordinate: 42°42′40″N 18°31′53″E / 42.711°N 18.5313°E | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Grad | Trebinje |
Stanovništvo (2013) | |
• Naseljeno mjesto | 24 |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Pozivni broj | (+387) 59 |
Matični broj | 225487[1] |
Matični broj grada | 20583 |
Klobuk je naseljeno mjesto u gradu Trebinju, Bosna i Hercegovina.
Stari grad Klobuk se nalazi na koti 956, na kosom platou Mirotinskih greda, 582 m iznad sela Aranđelova i doline rječice Sušice ispod strmih stijena - na jugu, i sela Klobuk uz put za Nikšić-na sjeveru.
Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio polovinom 10. vijeka navodi u oblasti Travunije grad tòOrmóς u župi Vrm. Od kraja 12. vijeka trebinjska oblast je u posjedu Nemanjića do 1377. godine kada je došla u sastav bosanske srednjovjekovne države. Najprije je bila u posjedu Sankovića, od 1395. do 1442. godine u posjedu Pavlovića. Kolobuk se pominje u jednom dokumentu iz maja 1428. U srednjem vijeku imao je podgrađe Podklobuk, na kojem se organizovala i održavala trgovina i život ljudi. Klobuk se pominje u jednoj tužbi iz početka maja 1428. godine. Tužba se odnosi na Petusina Poznanovića. Od 1438. godine u posjedu je Stefana Vukčića Kosače.
Osmanlije su zauzeli Klobuk u periodu između 1466 – 1477. U župi Vrm je 1472. zabilježen jedan džemat Vlaha. Nahija je pripadala Hercegovačkom sandžaku.
Važnost Klobuka je porasla početkom 18. vijeka. Osmanlije su Karlovačkim mirom 1699. godine izgubili primorske gradove Novi i Risan. U novonastaloj situaciji Klobuk je postao najisturenija tačka ovog dijela osmanlijske teritorije prema Veneciji i Crnoj Gori. Tada je pripadao kadiluku Nova Bekija. Popravka tvrđave je 1713. povjerena njegovom kapetanu Muratu, koji je zatražio majstore (meštre od klačine i argate) iz Dubrovnika. Od 18.vijeka gubi se ime Vrm, a javlja se novi naziv Korjenići. Poslije pada Risna muslimansko stanovništvo se naselilo u Korjeniće, u neposrednoj blizini Lastve. Klobučka kapetanija je osnovana između 1699. i 1703. godine. Od početka 18. vijeka u tvrđavi Klobuk je bilo sjedište kapetana, dizdara, aga, ćehaja (prvi saradnik, pomoćnik i zastupnik raznih osmanskih organa i funkcionera) i nefera (plaćeni vojnici u tvrđavi).
Požunskim mirom 1805. godine, za vrijeme napoleonskih ratova dobila je Francuska Dalmaciju. Tada Rusi i Crnogorci opsjedaju grad. Prema francuskim izvorima borbe oko opkoljenog Klobuka su se vodile od 7. do 16. 07. 1807. godine. Opsjednutim braniocima došli su u pomoć hercegovački velikaši s Ali-agom Dedićem i francuske trupe iz Dubrovnika pod komandom generala Lonea i razbili opsadu.
U prvoj polovini 19. vijeka česti su bili sukobi između hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića i Crnogoraca. Klobuk je bio 1858. godine, poslije grahovske bitke, opsednut trupama iz Crne Gore. Osmanske vlasti su 1866. godine dale sagraditi karaulu Aziziju. Od tada pa do 1878. godine u Klobuku je bio manji odred redovne osmanlijske vojske, koja se povukla uoči austrougarske okupacije. U Klobuk su ušli Korjenići i pružili posljednji otpor austrijskim trupama u septembru 1878. godine. Austrijska vojska je od 10. do 20. 09. 1878. gađala klobučki grad i potpuno ga razorila.
Značaj Klobuka je bio i u tome što je to bila pogranična tvrđava čije su trupe sprečavale šverc robe u oba pravca na relaciji primorje-Bosna i Hercegovina.[2]
Početkom 21.-og vijeka zidovi utvrđenja i objekata unutar njega su dosta ruševni.
Sastav stanovništva – naselje Klobuk | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
2013.[3] | 1991. | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
Osoba | 24 (100,0%) | 30 (100,0%) | 55 (100,0%) | 99 (100,0%) | |||
Srbi | 24 (100,0%) | 30 (100,0%) | 40 (72,73%) | 80 (80,81%) | |||
Crnogorci | – | – | 12 (21,82%) | 17 (17,17%) | |||
Jugoslaveni | – | – | 3 (5,455%) | 2 (2,020%) |
Commons ima datoteke na temu: Klobuk (Trebinje) |