Kasaba je riječ koja potiče iz turskog jezika koja označava naselje gradskog tipa u Osmanlijskom Carstvu.
Takvo je naselje moglo dobiti status kasabe ako bi se u njemu stekli određeni demografski, vjerski, privredni i urbano-geografski uvjeti. Demografski uvjet je podrazumjevao da je dato naselje stalno naseljeno muslimanskim stanovništvom, sa jednim ili više džemata ili mahala. Vjerski je uvjet podrazumjevao da postoji barem jedna džamija u kojoj se redovno obavljaju sve vjerske dužnosti vjernika. Privredni uvjet je podrazumjevao da postoji čaršija, sa određenim brojem dućana i javnih objekta, a prije svega trg. Najbitniji od tih preduslova je bilo postojanje džamije.
Ako bi ti uvjeti bili ispunjeni, nadležni kadija bi dao prijedlog da se naselje proglasi kasabom i ako bi ta akcija bila sprovedena od strane Porte, stanovnici su bili oslobođeni rajinskog poreza.
