Jernej (Nejc) Zaplotnik bio je jedan od najboljih jugoslavenskih i slovenskih alpinista svog vremena. Zajedno s Andrejem Štremfeljem bio je prvi u SFRJ koji se popeo na najviši vrh svijeta Mount Everest. Njegovi prijašnji i kasniji usponi uvrstili su ga među legende slovenskog alpinizma.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kranju. U Ljubljani je započeo studij psihologije, da bi se kasnije prebacio na Fakultet za fizičku kulturu. Od 1975. do 1980. radio je kao nastavnik fizičkog vaspitanja. Bio je oženjen sa Mojcom Zaplotnik Jamnik i sa njom imao troje djece.

Alpinizmom se počeo baviti 1969. Obavio je više od 350 uspona svih težina po Evropi, Africi i Sjevernoj Americi. Među najznačajnijim penjačkim usponima prvo su zimsko ponavljanje Trikota (Kamniške Alpe), prvenstveni uspon Jernejev steber u stijeni Dolgega hrbta, Salathe u stijeni El Capitana, prvenstveni uspon u stijeni Mawenzija te kasniji uspon na Kilimanjaro. U alpinističkoj školi radio je kao instruktor.^[2]

• Bio je član šeste jugoslavenska alpinistička ekspedicije na Himalaje (JAHE VI) od 11. augusta do 12. novembra 1975. Cilj ekspedicije je bio 8.462 m visoki Makalu. Zaplotnik je bio jedan od penjača koji su se uspješno popeli na vrh po prvenstvenom smjeru i postali prvi penjači u Jugoslaviji s usponom na vrh viši od 8.000 m.
• Sudjelovao je na ekspediciji na Gasherbrum I 1977. te se popeo na vrh, zajedno sa Štremfeljom. I ovaj uspon je bio po prvenstvenom smjeru.
• Njegov najveći uspjeh je uspon na Mount Everest zajedno sa Štremfeljom 13. maja 1979. Tada je sudjelovao u jugoslavenskoj ekspediciji, koja je uspone na vrh izvela prvenstvenim smjerom po Zapadnom grebenu.^[3]
• Godine 1981. sudjelovao je u ekspediciji na južnu stijenu Lhotsea. Zajedno sa Štremfeljom i Pavlom Podgornikom, dostigli su najvišu tačku na ekspediciji na 8.250 m prije nego što su morali odustati.
• Godine 1983. sudjeluje u prvoj splitskoj ekspediciji na Manaslu. Prilikom jednog aklimatizacijskog uspona na planinu iznad logora 1, poginuo je 24. aprila 1983. u ledenom odronu koji se srušio s južne stijene. Supenjači su uspjeli otkopati njegovo tijelo, te je pokopan nešto niže, na ledničkoj moreni.

Od 1972. pisao je planinarske putopise i promišljanja u časopisima (Planinski vestnik, Alpinistične razgledi), ali je najpoznatije njegovo autobigorafsko djelo Put, objavljeno 1981. Postalo je klasik slovenske alpinističke literature te poslužilo za inspiraciju kasnijim generacijama slovenskih alpinista. Predgovor knjizi napisao je Stipe Božić, a pogovor poznati slovenski alpinist Viki Grošelj.^[4]