Islamske teme |
Usulul-fikh |
---|
Fikh |
Ahkam |
Teološke titule |
Fikh (arapski: فقه) je islamsko pravo ili jurisprudencija, odnosno proširenje šerijata (islamskog zakona).[1][2]
U mnogim slučajevima Kur'an je jasan po mnogim pitanjima. U drugim slučajevima Kur'an sam nije dovoljno jasan da bi se iz toga izvuklo određeno rješenje na pitanje. Na primjer u Kur'anu piše da musliman mora da obavlja namaz ili da posti mjesec Ramazan. Međutim, Kur'an nije specifičan u detaljnom obrazloženju kako da se ove radnje obave. Detalji ovih radnji se nalaze u sunnetu Muhammeda. Kur'an i sunnet su osnova islamskog zakona.
Međutim, islamska ulema se ne slaže uvijek oko tumačenja Kur'ana ili suneta. Ova razilaženja u mišljenju su podstakla formiranje mezheba.
U nekim slučajevima nema dokaza o određenom pitanju niti u Kur'anu niti u sunnetu. Tada se islamska ulema služi drugim metodama kao što su analogija (kijas) ili koncenzus učenjaka (idžma). Sa svim ovim pomagalima fikh ima mnogo više pravila nego šerijat. Za razliku od šerijata, fikh se ne smatra nečim svetim i škole fikha se ponekad razilaze u mišljenju. Iako se škole fikha razilaze u mišljenju sve se smatraju ispravnim.
Fikh se sastoji iz dva osnovna dijela i to prvog pravila u izvršavanju radnji i drugog pravila u određenim situacijama u kojima se vrši radnja.
Islamsku učenjaci se nazivaju ulema od arapske riječi ilm (znanje). Također se nazivaju i fakih od arapske riječi fikh.