Bazni kampovi na Mount Everestu jesu dva bazna kampa na suprotnim stranama Mount Everesta: južni je u Nepalu na nadmorskoj visini 5.364 m (28°0′26″N 86°51′34″E / 28.00722°N 86.85944°E), a sjeverni je u Kini, tj. Tibetu, na visini 5.150 m (28°8′29″N 86°51′5″E / 28.14139°N 86.85139°E).[1][2][3]
Kampove koriste alpinisti tokom uspona na vrh i silaska, a posjećuju ih i oni koji pješače planinama. Iz južnog kampa polaze oni koji se penju preko jugoistočnog grebena, a sjevernim se služe oni čija ruta do vrha ide preko sjeveroistočnog.[4]
Zalihe u južni kamp dopremaju nosači, obično uz pomoć jakova. U sjeverni kamp dolazi se putem koji se odvaja od Kineskog nacionalnog puta 318. Alpinisti se obično odmaraju u baznom kampu nekoliko dana radi aklimatizacije kako bi snizili rizik od visinske bolesti.
Staza za pješačenje, na visini 5.500 m, jedna je od najpopularnijih takvih ruta na Himalajima i približno 40.000 ljudi godišnje pješači tuda od aerodroma u Lukli.[5]. Pješaci obično lete iz Katmandua u Luklu kako bi uštedjeli vrijeme i energiju prije nego što krenu na pješačenje do baznog kampa. Ipak, moguće je i pješačenje do Lukle. Nema puteva od Kathmandua do Lukle, pa je avion jedina metoda transporta visokogabaritne robe.
Iz Lukle penjači pješače prema gore do glavnog naselja Šerpâ, Namche Bazaara (3.440 m), prateći dolinu rijeke Dudh Kosi. Potrebno je otprilike dva dana da se dođe do naselja, koje je centralno čvorište u ovom području. Na ovoj tački penjači obično uzmu dan odmora radi aklimatizacije. Zatim pješače još dva dana do Dingbochea (4.260 m) prije još jednog dana odmora i dodatne aklimatizacije. Nakon još dva dana hoda dolaze u bazni kamp preko Gorakshepa, zaravni ispod Kala Patthara (5.545 m) i Pumorija.
Dana 25. aprila 2015. zemljotres magnitude 7,8 pogodio je Nepal i izazvao lavinu na Pumoriju, koja je prošla kroz južni bazni kamp.[6] Navedeno je da je poginulo najmanje 19 ljudi. Samo dvije i po sedmice kasnije dogodio se drugi zemljotres magnitude 7,3.[7] Zemljotresi su oštetili neke od staza koje vode do kampa i bio je potreban njihov popravak.[5]
Posjeta ovom kampu zahtijeva dozvolu kineske vlade, a prije toga treba dobiti dozvolu za posjetu samom Tibetu. Pristup kampu zatvoren je za turiste od februara 2019.[8] Spomenute dozvole ranije su mogle biti dobijene posredstvom turističkih agencija u Lhasi kao dio paketa koji je uključivao unajmljivanje vozila, vozača i vodiča. U kamp se vozilom dolazi putem dugim 100 km koji se odvaja na jug od Puta prijateljstva u blizini Shelkara. Od baznog kampa svi turisti morali su se prevoziti autobusima pod kontrolom vlasti kako bi se ograničio saobraćaj na posljednjem segmentu makadamskog puta do označene kote na visini 5.200 m tik prije kampa za alpiniste. Bilo je moguće i pješačiti iz turističkog kampa, ali samo nakon odgovarajuće aklimatizacije.[9] "Turistički bazni kamp" smješten je otprilike na pola puta do manastira Rongbuk; stvarni kamp za alpiniste u podnožju je istoimenog lednika.
![]() |
Commons ima datoteke na temu: Bazni kampovi (Mount Everest) |