Banu Hilal (arapski: بنو هلال) je naziv za savez arapskih beduinskih[1] plemena porijeklom iz oblasti Hidžaz i Nadžd u današnjoj Saudijskoj Arabiji, a koji se sredinom 11. vijeka doselio na područje Gornjeg Egipta[2] a nakon toga migrirao dalje na zapad, na područje Magreba (Sjeverozapadna Afrika). Njihovu potonju migraciju su potakli Fatimidi, ismailitska dinastija egipatskih kalifa, kako bi preko njih kaznili ziridske emire, njihove bivše vazale koji su nedugo prije toga prihvatili sunitski islam a kao kalife priznali suparničku dinastiju Abasida iz Bagdada. Dio modernih historičara, pak, špekulira kako je migraciju potaklo iscrpljivanje pašnjaka na području gornjeg Nila uslijed degradacije ekosistema izazvanog klimatskim promjenama u tzv. srednjovjekovnog toplog perioda.[3] U svakom slučaju, plemena Banu Hilala su brzo uspjela poraziti Zirida, te su značajno oslabili njima susjednu dinastiju Hamadida. Dolazak Banu Hilala je imao dalekosežne posljedice po historiju Magreba, s obzirom da je dao novi poticaj arabizaciji tamošnjeg stanovništva, ali i uvođenju tamošnjim područjima dotle marginalnog nomadskog načina života te doveo do značajnog opadanja poljoprivredne proizvodnje.[4] Historičar Ibn Haldun je tvrdio kako su zemlje opustošene od Banu Hilala kasnije ostale pustinjama.[5]