Pojam azotni oksidi se obično odnosi na binarna jedinjenja kiseonika i azota ili njihova jedinjenja:
(Poslednja tri sa spiska su nestabilna jedinjenja.)
Hemijske reakcije koje dovode do nastanka azotnih oksida mogu proizvesti nekoliko različitih jedinjenja kiseonika i azota (različiti proporcionalni odnosi), u zavisnosti od uslova same reakcije. Ovo je jedan od razloga zašto su sporedni, nusproizvodi N2O nepoželjni; proizvodnja ostala dva stabilna oksida azota, koja su uzgred veoma otrovna, su zakonom regulisana.
NOx je uopštena forma za mono-azotne okside(NO i NO2). Ovi oksidi nastaju prilikom procesa sagorevanja, naročito prilikom procesa sagorevanja na visokim temperaturama.[1][2]
Na normalnoj, ambijentalnoj, temperaturi kiseonik i azot ne reaguju međusobno. Prilikom rada motora sa unutrašnjim sagorevanjem, sagorevanje smeše vazduha i goriva proizvodi dovoljno visoku temperaturu da bi izazvalo endotermnu reakciju atmosferskog azota i kiseonika u plamenu. U gradovima gde je saobraćaj gust, količina azotnih oksida je primetna i može biti čak i štetna.
U prisustvu viška kiseonika (O2), Azot-monoksid (NO) će reagovati i nastaće Azot-dioksid (NO2), a vremenski period ove reakcije zavisi od same koncentracije u vazduhu, vidi se na tabeli: [3]
NO koncentracija u vazduhu
(ppm) |
Vreme potrebno da se polovina prisutnog NO
oksiduje u NO2 (min) |
---|---|
20,000 | 0.175 |
10,000 | 0.35 |
1,000 | 3.5 |
100 | 35 |
10 | 350 |
1 | 3500 |
Kada su NOx i neke od organskih isparljivih smeša (VOC) zajedno u vazduhu, i uz prisustvo sunčeve svetlosti, one formiraju fotohemijski smog, koji daje veliki udeo u zagađenju prirode. Pored zagađenja ove komponente i negativno utiču na čovekovo zdravlje[4].
1. Azot-dioksid, ako se rastvori u vlagi iz vazduha, formira komponentu (azotnu kiselinu) kisele kiše:
(Azot-dioksid + voda → azotasta kiselina + azotna kiselina).
2. Zatim se azotasta kiselina razlaže:
(azotasta kiselina → azotna kiselina + azot-monoksid + voda),
3. Gde azot-monoksid reaguje sa kiseonikom, oksiduje, i formira azot-dioksid koji opet reaguje sa vodom i opet stvara azotnu kiselina:
(azot-monoksid + kiseonik + voda → azotna kiselina).
Azot-monoksid takođe učestvuje u stvaranju ozona u troposferi.[5]
U poljoprivredi fertilizacija i obogaćivanje zemljišta azotnim đubrivima takođe pripomaže obogaćivanju atmosferskih NOx, preko fertilizacije zemljišta pomoću mikroorganizmima koji pospešuju proces.[6][7]