Barotrauma uva | |
---|---|
lat. | Otitis barothraumatica |
Prikaz organa uva | |
Klasifikacija i eksterni resursi | |
ICD-10 | T70.0 |
ICD-9 | 993.0 |
Aerootitis, (lat. - Otitis med.barothraumatica) barotitis, barotrauma srednjeg uva , je poremećaj rada bubne opne i drugih organa i tkiva srednjeg uva, uzrokovan disfunkcijom Eustahieve tube u toku promene pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva.
Eustahijeva tuba je mali kanal koji spaja srednje uvo sa zadnjim zidom gornjeg sprata ždrela i nosa (lat- nasopharynx). Njegova svrha je da omogući izjednačenje pritiska vazduha u srednjem uvu sa pritiskom van njega.
Zbog disfunkcija Eustahijeve tube, koje nastaju kada se njen kanal ne otvara tokom gutanja ili zevanja, javlja se razlika između pritiska vazduha unutar i izvan srednjeg uva, što izaziva nelagodnost u uvu, bolove i druge, najčešće, privremene probleme.
Svoju ventilaciju u koju spada i regulacija barometarskog pritisaka, srednje uvo obavlja pravilno, samo ako je obezbeđena normalna prohodnost Eustahieve tube. Poremećaji u ventilaciji srednjeg uva, kod većine slučajeva su najčešće bez posledica, i stanje se normalizuje za nekoliko dana uz primenu dekongestiva i antibiotika. Međutim, moguća su i oštećenja, kao što su; gubitak sluha, zujanje u ušima (lat - tinnitus), vrtoglavica, koji mogu biti privremeni ili trajni.
Funkciju E.tube mogu poremetiti različiti faktori među kojima su najučestaliji;[1]
Sa porastom pritiska u atmosferi, vazduh u srednjem uvu se sabija, što u slučaju prepreke u E.tubi dovodi do utiskivanja bubne opne prema unutrašnjosti. Ovaj poremećaj karakteriše;
Sa sniženjem pritiska u atmosferi vazduh u srednjem uvu se širi i na 15 mmHg nasilno otvara ždrelno ušće E.tube i dovodi do izlaska viška vazduha i izjadnačenje pritiska. Ukoliko postoji poremećaj (prepreka) u E.tubi regulacija provetravanja je onemogućena, što uvećava pritisak na 50, 100, 200 mmHg pa i više, da bi se otvorio ždrelni deo tube. Ovaj pritisak vrši snažano nagnječenje sluzokože srednjeg uva i potiskuje bubnu opnu prema spolja.Ovaj poremećaj karakteriše;
Najteži oblik aerootitisa, (sa značajnim oštećenjima bubne opne i unutrašnjeg uva), izaziva eksplozivna ili blast barotrauma, koja nastaje zbog dekompresije izazvane dejstvom jakog vazdušnog talasa u toku eksplozije. Pojava nagle razlika u pritisku između unutrašnjosti organizma i spoljne površine tela uzrokuje povrede unutrašnjih organa ispunjenih vazduhom, kao što su pluća, gastrointestinalni trakt i uvo.[2]
Predisponirajući faktori rizika za nastanak aerootitisa su; faktori koji potiču iz sredine i faktori koji nastaju zbog različitih stanja i poremećaja u organizmu.
Kod podvodnih ronioca pojava aertootitisa koji oni popularno zovu „gnječenje srednjeg uva“, relativno je česta pojava. Ronioci moraju stalnim provetravanjem, preko E.Tube da obezbede da se pritisak u srednjem uvu izjednači sa povećanim pritiskom koji se javlja kod zaranjanja. Međutim, ako ronilac ima probelema ili ne može da izjednači pritisak, a on postane značajno veći u srednjem uvu se javlja krvarenje. U težim slučajevima ovo vodi do rascepa bubne opne, a kroz tako stvoreni otvor može da uđe hladna voda i da izazove vrtoglavicu i dezorijentaciju. Kod težih oštećenja može doći i do barotraume unutrašnjeg uva koja vodi nastanku perilimfatičnih fistula i dekompresione bolesti, u kojoj gasni mehurići mogu oštetiti labirint.
Pritisak vazduha u toku leta, u kabinama vazduhoplova, održava se na nivou koji obezbeđuje potreban komfor pilotima i putnicima aviona. Komforni pritisak vazduha u kabini vazduhoplova se tokom leta održava kompresorima i ekvivalentan je atmosferskom pritisaku na nadmorskoj visini od 1.500 do 2.000 metara iznad mora. Obzirom na činjenicu da postoji razlika u pritisku vazduha na nivou mora i na nadmorskoj visini, u toku uspona ili sletanja aviona mogu se javiti bolovi u ušima, sinusima, zubima.
Aerootitis je jedna od najčešćih barotrauma u toku boravka u barokomori. Najčešće se javlja kod dugih protokola na većim atmosferskim pritiscima (rekompresiona terapije ronilaca, lečenje gasne gangrene i sličnih stanja) ili zbog;[3]
Kada govorimo o standardnom protokolu HBOT, (a to je u celom svetu prihvaćeni radni pritisak 1.5 – 2.5 bara,u jednodnevnim tretmanima od 60 do 90 minuta), pri čemu se kiseonik primenjuje sve vreme terapije, uz pravilno izabranu brzinu kompresije/dekompresije i korektno izvrešen pregled (uz strogo poštovanje propisanih kontranidikacija), pojava aerootitisa je jako retka.
Kliničku sliku ovog poremećaja, koji se može javiti na jednom uvu ili obostarno, karakteriše sledeća simptomatologija;
Bolesnik se ne može osloboditi ovih simptoma, gutanjem zevanjem ili za žvakanjem i ako se blokada E.tube nastavi duže vreme može doći do infekcije i pojave klasične upale srednjeg uva (lat- Otitis med.acuta)
Kod većine ljudi aerootitis sa lako može korigovati nakim od metoda;
Kada se simptomi poremaćaja ne normalizuju potrebno je lečenjem postići izjednačenje pritiska u srednjem uvu, uspostavljanjem normalne funkcije E.Tube, sprečiti simptome upale srednjeg uva, a bolesniku olakšati tegobe.[4]
U lečenju se primenjuju ovi lekovi i metode;
Konzervativno i hirurško lečenja je potrebno i kod komplikacija aerootitisa: nekontrolisanog rascepa bubne opne izazvan razlikom pritiska (obično se javlja kod eksplozivne dekompresije i blast povrede).[5]
Učestalos arootitisa je oko 10% kod odraslih osoba, a 20% u dece. U studiji objavljenoj 2004., Stangerup SE., navodi da je 14% od 188 putnika 24. novembra 2001. u toku leta avionima kompanije SAS i Kastrup et Heathrow, zadobilo aerootitis.[6]
Trogodišnja studija sprovedena kod 111 bolesnika koji su lečeni 2394 puta rutinskom hiperbaričnom oksigenoterapijom u barokomori pokazala je da je ukupna stopa barotrauma uva i sinusa 3,05 slučajeva na 100 seansi. Većina simptoma dogodila se tokom početna tri tretmana uz minimalano povećanje pritiska. Barotarauma sinusa u ovom istraživanju registrovana je u 5% a barotrauma uva u 95% slučaja.Osnovna bolest zbog koje su lečeni bolesnici HBOT nije bila od uticaja na pojavu aerosinuzitisa i aerootitisa. [7]
Većina ronilačkih klubova roniocima savetuju brojne mere prevencije aerootitisa. Citiramo neke od mera koje su navedene u Uputstvu za medicinsko obezbeđenje podvodnih aktivnosti;[8]
Medicinska kontrola nad svim vidovima podvodnih aktivnosti ima izvanredan znacaj za sigurnost ronjenja. Kontrola treba da obuhvati: nastavu, obučenost i osposobljenost ucesnika u ronjenju, planiranje i pripremu za ronjenje, ronilačku opremu, ronilacki medij za disanje, uređaje za rekompresiju, proces ronjenja i ispravnost vođenja ronilacke dokumentacije.
Preventivne mere koje treba sprovesti kod osoba koje se leče ili borave u barokomorama su;
Većina avio-kompanije putnicima pre letenja avionom savetuju brojne mere prevencije aerootitisa.[9]
Citat iz brošure jedne od avio-kompanija;
- Pre leta konsultujte se sa svojim lekarem, ukoliko ste imali tegobe pri ranijim letovima ili ste bolovali od ove bolesti.
- Odložite putovanje avionom ako je hladno, ili imate infekciju sinusna ili je prisutna alergija paranazalnih šupljina.
- Pacijenti u dobrom zdravstvenom stanju preventivno mogu uzeti jednu tabletu ili lek za smanjivanje kongestije nosa (nosni sprej) oko sat vremena pre poletanja ili sletanja.
- Izbjegavajte spavanje tokom, sletanja.
- Sišite ili žvaćite žvakaću gumu ili tvrde bombone, neposredno pred poletanje i tokom sletanja.
- Kada osetite tegobu u ušima, nemojte koristiti silu. Ispravna tehnika uključuje samo stvaranje pritiska uz pomoć mišića obraza i grla,(Valsalva manevar).