Povijesno središte grada Salvador da Bahia
Svjetska baština – UNESCO
Država	Brazil
Godina uvrštenja	1985. (9. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:309
Koordinate	12°58′19″S 38°30′29″W / 12.97194°S 38.50806°W / -12.97194; -38.50806
Salvador da Bahia Lokacija Salvadora u Brazilu

Pelourinho (brazilski-portugalski za "stup srama") je povijesno središte Salvadora, glavnog grada brazilske savezne države Bahia. Ime mu potječe od stupova srama na središnjim trgovima gdje su tijekom kolonijalnog razdoblja kažnjavani robovi.^[1]

Od 1549. do 1763. godine Salvador je bio glavni grad portugalskog Brazila i tijekom tog razdoblja u njemu je došlo do jedinstvene mješavine europskih, afričkih i indijanskih kultura. U njemu je 1558. godine osnovana i prva tržnica robljem u Novom svijetu, gdje se trgovalo robovima za rad na plantažama šećerne trske. Grad je sačuvao mnoge izvorne renesansne građevine, te brojne originalne stare građevine šarenih pročelja ukrašene štuko dekoracijama. Zbog toga je povijesno središte Salvadora upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1985. godine.^[2]

Bogatstvo kolonijalnog Salvadora se očituje u brojnim slikovitim građevinama kao što su kolonijalne palače, crkve i samostani, uglavnom sagrađeni u 17. i 18. stoljeću. Najznamenitije su:

• Katedralna bazilika Spasitelja (Catedral Basílica de Salvador), bivša isusovačka crkva iz druge polovice 17. stoljeća, ima sjajne manirističke dekoracije.
• Crkva i samostan sv. Franje (Convento e Igreja de São Francisco) iz prve polovice 18. stoljeća ima jednu od najuspjelijih baroknih dekoracija u Brazilu.
• Crkva Nosso Senhor do Bonfim je rokoko crkva s neoklasicističom unutrašnjošću. Nazvana je po najslavnijoj slici Krista koja se u njoj čuva, a nosi se u procesiji u siječnju, tijekom proslave "Fešte Gospodina od dobrog kraja" (Festa de Nosso Senhor do Bonfim), koja je najvažnija vjerska svetkovina poslije karnevala.
• Tržnica-model (Mercado Modelo) iz 1861. god., na trgu Cayrú, se sastoji od carinarnice s rotundom na kraju nadsvođenu kupolom, u kojoj su pristajali brodovi da iskrcaju svoju robu. God. 1971. u njoj se počelo trgovati, a 1984. je izgorjela do temelja. Danas je obnovljena i pored 200 štandova s raznolikom robom i rukotvorinama iz Bahije, tu su dva restorana i nekoliko barova.
• Dizalo Lacerda (Elevador Lacerda) je najstarije dizalo u Brazilu (1873.), djelo biznismena Antônia Francisca de Lacerda. Njeova četiri kaveza povezuju 72 m visinske razlike između trga gornjeg grada, Thomé de Souza, i donjeg trga Cayru. Svake 22 sekunde dizalo može prevesti 128 osoba, 24 sata dnevno.

• 
  Pročelja povijesnih zgrada Pelourinha
• 
  Salvadorska katedrala
• 
  Laserski skenirana trg Anchieta Plaza
• 
  Križ i crkva sv. Franje
• 
  Trg Anchieta Plaza s Crkvom sv. Franje
• 
  Središnja kapela Crkve sv. Franje
• 
  Igreja de Nosso Senhor do Bonfim
• 
  Stara carinarnica
• 
  Spomenik palog križa ispred biskupskog dvora
• 
  Dizalo Lacerda

Izvori

Vajske poveznice

• Pelourinho, digitalni arhiv  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2011. (Wayback Machine) (licencirane fotografije, laserska skeniranja i panorame) u suradnji CyArk-a i UNESCO-a
• Pelourinho na Bahia Online  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. siječnja 2013. (Wayback Machine) (engl.)

v • u Svjetska baština u Brazilu Kulturna baština (15) Brasília (1987.)  · Svetište Dobrog Isusa u Congonhasu (1985.)  · Povijesno središte Diamantine (1999.)  · Povijesno središte grada Goiása (2001.)  · Isusovačke misije Guarana 1 (1983.)  · Povijesno središte grada Olinde (1982.)  · Povijesno središte grada Ouro Preta (1980.)  · Moderni sklop Pampulhe (2016.)  · Povijesno središte grada Salvadora da Bahie (1985.)  · Rio de Janeiro: Carioca krajolici između planine i mora (2012.)  · Trg sv. Franje u São Cristóvãu (2010.)  · Povijesno središte grada São Luísa do Maranhãa (1997.)  · Nacionalni park Serra da Capivara (1991.)  · Sítio Roberto Burle Marx (2021.)  · Arheološki lokalitet Valongo pristaništa (2017.) Prirodna baština (7) Rezervati atlantske šume obale otkrića (1999.)  · Brazilski atlantski otočni rezervati: Fernando de Noronha i Atol das Rocas (2001.)  · Nacionalni parkovi cerrada: Chapada dos Veadeiros i Emas (2001.)  · Nacionalni park Iguaçu (1986.)  · Jugoistočni šumski atlantski rezervati (Serra do Mar) (1999.)  · Zaštićeno vlažno područje Pantanal (2000.)  · Zaštićena područja središnjeg Amazona (2000.) Mješovita baština (1) Paraty i Ilha Grande - kultura i bioraznolikost (2019.) Nematerijalna svjetska baština (7) Capoeira okružje (2014.)  · Fado, urbane popularne pjesme Portugala (2011.)  · Frevo, umjetničke izvedbe tijekom karnevala u Recifeu (2012.)  · Samba de Roda područja Recôncavo, Bahia (2008.)  · Usmena i slikovna baština naroda Wajapi (2008.)  · Yaokwa festival naroda Enawene Nawe za održavanje društvenog i kozmičkog reda (2011.) 1 Zajednička svjetska baština Argentine i Brazila