Bejzbolska rukavica koju je nosio Willie Mays tijekom World Seriesa 1954.
Bejzbolska rukavica je velika kožna rukavica koju igrači bejzbola smiju nositi kao pomagalo u hvatanju loptica koju udari udarač (en. batter) ili dobaci suigrač.
Vrste
Oblik i veličina rukavice je opisana po svome "šablonu". Moderne rukavice su postale prilično specijalizirane, a šablon svake ovisi o poziciji igrača (na terenu) koji ju nosi:
Hvatačeve rukavice su bejzbolske rukavice koje nemaju pojedine prste. Debljeg su punjenja i imaju oblik poput kandže koji pomaže u propuštanju loptica brzine preko 150 km/h (en. fastballs) u džep rukavice te pružaju dobru metu bacačima (en. pitchers). Neki hvatači koriste rukavice s fosforescentnom bojom oko ruba rukavice kako bi omogućili jasniju metu bacaču. Također, hvatačeve rukavice se dijele na jednospojne i dvospojne. Ako je potrebno uhvatiti knuckleball (loptica bačena na način da ima nepredvidljivo gibanje), hvatač će u principu koristiti čak i veće rukavice. Veličine hvatačevih rukavica se, za razliku ostalih rukavica, mjere obujmom rukavice koji obično iznosi 32 do 34 inča (81,28-86,36 cm).
Rukavice igrača na prvoj bazi također nemaju pojedine prste. Obično su duge i šrioke kako bi s njima bilo lakše pokupiti ili "zgrabiti" loptice koje su suigrači na infieldu loše dobacili. Mjere se od vrha kažiprsta do ručnog zgloba, tipične veličine od 12,5 do 12,75 inča (31,75-32,4 cm). Pošto su igrači na prvoj bazi često ljevaci, dostupne su i rukavice za desnu ruku. Hanku Greenbergu se često pripisuje da je prvi koji je nosio ovaj tip rukavice na terenu.[1] Neki hvatači, poput Victora Martineza, koriste rukavice igrača na prvoj bazi dok hvataju knuckleballere.
Rukavice igrača na infieldu, za razliku od rukavica igrača na prvoj bazi, teže manjim veličinama. Imaju plitke džepove kako bi igrači mogli brzo iz njih izvaditi lopticu i baciti je prema nekoj od baza. Često će tvrda tkanica biti otvorena kako se ne bi nakupilo blato u džepu rukavice, jer bi inače igrači, uz lopticu, izvukli i šaku prljavštine koja znatno utječe na bacanje loptice. Ove rukavice su obično veličine od 11 do 12 inča (27,94-30,48 cm), a mjere se od vrha kažiprsta do ručnog zgloba.
Bacačeve rukavice obično imaju zatvorenu, neprovidnu tvrdu tkanicu kako bi bacači mogli prikriti udaraču svoj zahtav loptice (koji dijelom određuje ponašanje bačene loptice u letu).
Rukavice igrača na outfieldu su obično dosta duge i imaju duboke džepove, što olakšava hvatanje loptica u trku ili skoku te kupljenju loptica s poda. Ove rukavice su, obično, veličine od 12 do 12,75 inča (30,48-32,39 cm), a mjere se od vrha kažiprsta do ručnog zgloba. Za razliku od rukavica koju nose igrači na infieldu, ove rukavice imaju ravniji stisak.
Rukavice izmjeničnog bacača su rukavice s dodatnim džepom na suprotnoj strani rukavice koji omogućuje da se rukavica nosi na obje ruke, a koristi ih izmjenični bacač Pat Venditte.
Mjerenje
Bejzbolske rukavice se mjere počevši od vrha kažiprsta rukavice, mjereći prema dnu prsta, zajedno s unutrašnjosti džepa pa sve do okrajka rukavice. Obično se veličine bejzbolskih rukavica protežu od 9 inča (22,86 cm), što je početna veličina za djecu, do 12,75 inča (32,39 cm), kojima igraju odrasli igrači na outfieldu.[2]
Najveći proizvođači rukavica
Akadema
Easton
Hillerich & Bradsby, pod brendom "Louisville Slugger"
