Cyril Genik | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 12. februar 1857. Nižnji Berezov, Galicija |
Smrt | 1925. |
Zanimanje | Agent za imigraciju |
Kirilo Ivanovič Genik (ukrajinski: Кирило Іванович Геник; 12. februar 1857 – 1925) bio je ukrajinsko-kanadski prevodilac, agent za imigraciju, vlasnik novina i vođa ukrajinske zajednice u Kanadi.[1]
Kirilo Ivanovič Genik je rođen 1857. godine u selu Nižnji Berezov (ukr. Нижній Березів), Galicija (ukr. Галичина), od oca Ivana Genyka, seoskog poglavara i majke Ane Pertsovych. Genik je započeo studije u Kolomyji, prije nego što se preselio u današnji Ivano-Frankivsk gdje je završio obrazovanje za učitelja. Diplomirao je u Lavovu prije nego što je imenovan za učitelja u okrugu Nadvirna 1879. Genik se 1882. godine vratio u svoje rodno selo i tamo osnovao školu. Tokom 1880-ih uspostavlja glodarski biznis kao i zadrugu proizvođača koju je nazvao Karpatske prodavnice. Godine 1890. izabran je u gradski savjet u mjestu njegovog prvog studija, Kolomyji.[2]
U jednom trenutku, Genik je upoznao Josepha Oleskiwa, čovjeka koji je ohrabrivao imigraciju Ukrajinaca u Kanadu. Oleskiw je pitao Genika da li može da prati i vodi drugu grupu Ukrajinaca na njihovom putu za Kanadu i pomoći im se da se nasele. Genik i njegova porodica, njegova supruga i četvero djece pridružili su se grupi od 64 Ukrajinca koji su došli u Quebec City 22. juna 1896. Genik je doveo svoju grupu prvo u Winnipeg, a zatim do mjesta koje je kasnije osnovano pod nazivom Stuartburn, u jugozapadnoj Manitobi, koja se danas smatra prvom ukrajinsko-kanadskom zajednicom u zapadnoj Kanadi. U augustu, Genik se prijavljuje za boravak u Stuartburnu, ali se brzo predomislio i preselio u Winnipeg. Taj isti mjesec, Oleskiw preporučuje Genika Ministarstvu unutrašnjih poslova Kanade za obavljanje poslova useljeničkog agenta. U septembru, Genik po potrebi postaje radnik Odjeljenja za poslove tumačenja i prevođenja. Prilikom obavljanja njegovog posla kao iseljenički agent, Genik u Quebec City-ju upoznaje nove ukrajinsko-kanadske useljenike, koje ohrabruje da koriste engleski jezik i napuste tradicionalne ukrajinske običaje, te im je služio kao savjetnik gdje god je to bilo potrebno.[2] Obim njegovog posla dramatično se povećao sa naglim porastom broja ukrajinskih useljenika u Kanadu. Zbog toga je do 1898. godine Genik postao plačeni radnik kanadske vlade sa punim radnim vremenom. Na taj način, on je postao prvi javni službenik Ukrajinac s punim radnim vremenom u kanadskoj vladi.[3]
Pored njegovih zvaničnih dužnosti Genik je imao značajnu ulogu u osnivanju nekoliko prvih ukrajinsko-kanadskih institucija. Jedna od njih je bila Čitaonica Taras Ševčenko koju je osnovao 1899. godine, a služila je kao društvenokulturno udruženje i kao biblioteka.[4] u svojoj kući, a 1903. prve ukrajinske novine u Kanadi, Kanadski poljoprivrednik (Kanadyiskyi farmer). Uprkos tome što nije bio religiozan, Genik je vjerovao da hrišćanska vjeroispovjest treba postojati nezavisno od grčkih i ruskih pravoslavnih normi. U periodu od 1903 do 1904. godine u saradnji sa sveštenicima Winnipeške Prezbiterijanske crkve osnovao je “Nezavisnu Grčku crkvu”.[5] Nakon što je 1911. na opštim izborima liberalna stranka (koju je podržavao Genik) izgubila vlast, on ostaje bez posla, čime se završilo poglavlje njegovog života u obavljanju javnih poslova. Živio je jedno vrijeme u SAD-a, ali se kasnije vratio u Winnipeg, gdje je i umro 12. februara 1925. godine.[2]
U vrijeme njegove smrti, Genik je postao toliko poznat u ukrajinsko-kanadskoj zajednici da je bio poznat kao "Car Kanade".[3][6]